
Pokopavajuće pitanje koje se postavlja čoveku koji je došao do određenih saznanja o nekome, a način na koji je ta saznanja pribavio, krajnje je sumnjiv.
- Izvini kolega. Ko je sedeo za ovim stolom pre nego što sam ja počeo da radim ovde?
- Milenković. Onaj lik što nam je sada direktor.
- E ne mogu da verujem, ladno je čovek vadio zelembaće iz nosa i lepio ih ispod stola, ali onako što dalje, da se ne izvali. Kakav seljak!
- Moguće da jeste, ali otkud ti to znaš?
- Ne razumem.
- Pa što si ti gurao ruku tako daleko ispod stola, osim ako nisi hteo da radiš isto?
- Ma kablovi, ouvaj, od kompa se nešto, pa sam hteo...
- E, aj ne seri!
Питање које се само од себе поставља кад неко упоређује укус хране или пића са фекалијама.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.