
Pokopavajuće pitanje koje se postavlja čoveku koji je došao do određenih saznanja o nekome, a način na koji je ta saznanja pribavio, krajnje je sumnjiv.
- Izvini kolega. Ko je sedeo za ovim stolom pre nego što sam ja počeo da radim ovde?
- Milenković. Onaj lik što nam je sada direktor.
- E ne mogu da verujem, ladno je čovek vadio zelembaće iz nosa i lepio ih ispod stola, ali onako što dalje, da se ne izvali. Kakav seljak!
- Moguće da jeste, ali otkud ti to znaš?
- Ne razumem.
- Pa što si ti gurao ruku tako daleko ispod stola, osim ako nisi hteo da radiš isto?
- Ma kablovi, ouvaj, od kompa se nešto, pa sam hteo...
- E, aj ne seri!
Питање које се само од себе поставља кад неко упоређује укус хране или пића са фекалијама.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.