To je kada prvi sedaš za sto nakon što se ispeklo prase.
Potom prvi grabiš viljušku da bi odabrao krtinu, i još u toku te radnje pitaš domaćicu od čega je torta.
Prokletstvo ljudskog roda.
Malo svega, daj još i još. Obično se razbije o glavu alavdžiji ukoliko mu u međuvremenu neko drugi ne razbije glavu. S pravom.
-Pojeo sam kilo viršli, oću da umrem.
-Što čoveče?
-Jeo mi se senf, pa reko' gde ću samo senf.
-Crkni.
...............
-Dobar dan komšija.
-Dobar dan, dajte mi dve litre flaširane vode i odoh da popravljam krov jebo mu zemljotres majku.
-Evo komšija, tristo dinara.
-Kako bre tristo dinara za dve litre vode?
-Poskupilo, komšo, nema vode u gradu pa tako...
-Dabgda ti sledeći srušio i kuću i tvoj STR pička ti materina.
-Nemoj tako komšo.
-Marš u pičku materinu.
Osobina prepredenih i upornih koji žele da i pored onoga što imaju da dobiju i ono što im se nudi pa makar trpeli nadljudske pritiske.
I jare i pare.
Najčešći primer alavosti je situacija kada ti je ostalo još jako malo od cigare a kenja ti se pa vučeš dimove kao sumanut i stežeš anus da ne upustiš jer ti žao da baciš pljugu a kenjati se mora.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.