
Ne govorim o tursko-špansko-japanskom sranjoserijalu Asi, već o slengu u vidu skraćenice "da li si". Koristi se isključivo u jednini. Mada, može i množina, kao na foru "aste".
Asi dođe neka vrsta burazera Aće-u.
- Ljubo, asi gledao Asi ? Onaj Kozcuoglu bacio tikvu pred kuću i izrasao korov ! Asi video ?
- Asi je totalno aut ! Ja gledam samo Šeherezadu 'iljadu jedna noć !
------------------------------
- Ljudi, ljudi ! Aste videli onu ribu u uglu ? Nakinđurena je k'o božićna jelka !
- Ma, Štrumfeta obična ...
(Ne nije reč o novoj turskoj seriji na srpskoj televizij). Ovo je jedna od reči koja se najviše upotebljava u mlađoj populaciji. Uglavnom se korsiti da se izrazi nečija osobina, nastala od "ALA SI...", pritom ovde dolazi do gubljenja slova L i "nepostojanog A". Od prvobitne osnove preko "AL´ SI", stiglo se do konačnog "ASI". Verovatno će u budućnosti uslediti još kraći oblik.
"Asi glup čoveče..."
"Asi lepa bokte..."
"Asi sasi..."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.