
Po predanju hrišćanske religije stoji za praznik, najsrećniji od svih, ispunjen ljubavlju i pažnjom prema drugima. Međutim pod talasom modernističkih shvatanja i filozofije "da komšiji crkne krava" sasvim promenio svoje značenje, i sada u slengu simbolizuje kraj sreće i početak velikog kolapsa. Srpski pandan latinskoj "Panta rei" tj. dok tebi ne smrkne, meni neće da svane.
E pa nije svaki dan, badnji dan!!!
Dvadesetočetvoročasovno iščekivanje mrsa.
Pored Velikog Petka, jedino se još za Badnji dan očekuje od svakog pravoslavnog Srbina da posti, međutim mnogima ta dva dana u godini veoma teško padaju.
- Brate, srećan Badnji dan, šta se radi?
- Hvala matori, evo ceo dan sam skenjan, samo čekam dvan'es' u noć da se omrsim ko čovek! Keva spremila neku rusku salatu, bez ičega ću rukama da je jedem, samo ako preživim ovaj dan bez mesišta! Ubi me ovaj post!
Dan kada ti niko ne zamjera što piješ od 4 ujutru.
Iliti dan kada cer i hrast intenzivno razmišljaju o opstanku svoje vrste.
- Komšija, jesi li nabavio badnjak?
- Ma šta pričaš nabavio, - isek'o celo drvo.
Onaj dan koji nije svaki.
Nije svaki dan Badnji dan.
(mada, danas jeste)
Dan na kojem pijani Srbi jurišaju po brdima sa sekirama u rukama, a da pritom niko ne strada.
Jedan od dva dana u godini kada sam okružen ribama.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.