
Komad mesa sa telećeg buta bez kostiju, istanjen i uvaljan u brašno, jaja i hlebne mrvice i ispržen u ulju. Kada se sa hladne i bajate bečke šnicle ostruže omotač i ista podgreje na roštilju, tek toliko da se na njoj ocrta rešetka, može se pijanim gostima podvaliti kao vešalica sa roštilja. Ukoliko se, pak, tako oljuštena samelje i izmeša sa paradajz sosom i origanom, dobije se preliv za špagete bolonjeze. Na kraju, ako je dovoljne veličine, bečku šniclu možemo ostrugati samo sa jedne strane, premazati ostacima bajatog kajmaka, urolati i podgrejati, i poslužiti kao Karađorđevu šniclu.
Pojam kulture među šniclama. Bečka škola je ima na meniju, svakodnevno.
Odrezak mesa koji izaziva nekontrolisano širenje očiju.
Sinonim za najbolje jelo u studentskim menzama. U moru bljutavih i loše spremljenih jela, bečka šnicla se doživljava kao apsolutno najbolji izbor u jelovniku. Mogao si da uzmeš bečku šniclu samo ako si imao sreće da se nađeš na pravom mestu u pravom vremenskom intervalu, ne duže od 10 minuta.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.