
Oplemenjivač upitnog oblika - rečca "beše". Njom ublažavamo neznanje izraženo samim postavljanjem pitanja, i želimo da probudimo kod sagovornika utisak da to znamo, ali smo zaturili negde u sećanju, jer nam i nije tako bitna infomacija.
- A čij ti beše mali? (jedno od prvih koje smo čuli u životu)
- Izvini, kako se beše zoveš? (obično kod upisivanja nečijeg broja u telefon)
- Šta smo beše rekli, kako se izračunava kvadratura kruga? (profesora na ispitu)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ovaj...na vrh jezika mi je...ovaj...more, MARŠ U PIČKU MATERINU!