
Teška pripizdina, malo dalje od ''bogu iza tregera''. Lokalitet koji Veliki Masonski asfalter Mrka još nije posetio, niti planira. Zabačeno, nepristupačno i izolovano od ostatka ''civilizacije''.
-E sad si ti birao lokaciju za izlet, i znaš kaĆeš?
-Što? Šta mu fali?
-Non stop uzbrdo pa nizbrdo. Dva dana nismo naišli na živu dušu u ovom bespuću. Ako ne račinaš ono stado Divokoza koje pasu pod ručnom.
-Ajd ne kukaj, eno tamo se vidi neko selo.
-To može biti samo halucinacija izazvana dehidracijom.
-Da skoknemo da ih pitamo da napunimo baterije za GPS?
-Misliš da imaju struje? U ovom bespuću su na zadnjim izborima glasali za Tita. Sumnjam, al ajd da probamo...
Izraz koji možeš da iskoristiš da otjeraš ribu koja stoji napenaljena ispred ogledala sa foto - aparatom u ruci i fotografiše iskvarcano lice rastežući napućene sastavljene usne testirajući kohezivne sile između njih.
Ajmo mala, vraćaj aparat, bespuće, tutanj.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.