
Stanje u kom se nađe porodica u toku pravljenja domaćeg džema.
Naime, svaki kristalčić šećera koji se nađe u kući bude strpan u lonac sa voćem i bude upotrebljen za kuvanje i spravljanje jedne od najfascinantnijih razmaznih masa koje služe za jelo.
To naravno traži žrtvu. A žrtva je upravo šećer.
- Ženo skuvaj kafu počinje dnevnik.
- Ali već si gledao onaj u pet?
- Kakve to veze ima? Možda se desio neki novi izazov ledenom vodom.
- E, nema šećera. Otišlo sve u džem.
- Ko jebe kafu, daj džema i kašiku.
- Nema ni 'leba.
- Jel ti neko tražio hleb? Daj samo teglu i kašiku. Snaćiću se ja...
ali zato sa E150d, E421, E416, E410, E400...
Coca-Cola Zero sa nula grama sećera... ne želim da znam od čega je slatka...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.