
Merilo bogatstva u odnosu na sve ostale pristojno siromašne.
Mada sve je više i bezobrazno siromašnih, tako da postajemo bezobrazan narod.
Termin kojim bezobrazni prebacuju svu odgovornost na bogate. Bezobrazni su političari koji pate od selektivnog slepila pa među sponzorima, finansijerima i donatorima (ktitora još uvek nema) i ne vide taj bezobrazluk o kome drže govore i potežu hajke, a uz čiju pomoć preživljavaju.
Kad proguta tu priču, narodu preostaje da se oseća bezobrazno glupo.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.