Poslednja misao sa kojom zaspete kao osmogodišnjak i prva sa kojom se budite.
Nešto što vam nikako ne treba kad imate četrdesetpet. Relativna stvar.
Svadba u prošlu subotu.
Trideseti minut besomučnog uzičkog kola i vi u njemu. Proklinjete boga kada ste ušli i molite istog da Radomir zvani “Nema šta ne znam” prvi odustane. Samo ne vi. Ko prvi odustane ostali ga gledaju popreko i ujedno mu u sebi zahvaljuju do neba.Glavna je tema zajebancije na jutarnjoj kafi u firmi.
S jedne strane vas gledaju žena i tašta, a sa druge tast i njegova tašta.
Boli vas čašica sa basketa, diskus br. 4 i 9.
Samo nekako da se izvučete, a da ne ispadnete pizda.
U tom trenutku bi menjali sva prva mesta koja ste osvojili.
I prvo mesto u streljaštvu na papirijadi u Vrnjačkoj banji .
I prvi red na zapadu protiv Bajerna.
I prvu floridu u kraju.
Odjednom muzika staje. “Nema šta ne znam” je odustao. Gotovo je. Neverica pa nalet adrenalina. Uspelo vam je. Niste prvi.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.