
Igras, igras, igras, ustajes iz kreveta u 3 ujutru da bi postavio lika da lovi/premestio vojsku da bi se branio jer ocekujes napad itd. i na kraju shvatis bolnu istinu da ce uvek biti neko jaci od tebe pa makar ne ustajao sa kompa ceo dan, i oteras sve u tri lepe.
Bitefight, Travian, Ikariam...
Travian, Ikariam, Farmville itd. Odlicna stvar za gubljenje vremena, frustracije, kasnjenja ili ne_dolazenja na porodicna ili drugarska okupljanja...vrhunac svega je kada zovete druga/ricu iz inostranstva da vam posadi paprike ili nahrani petla.
"uf brate ala sam opandrcio jednog danas. 200k resa sam mu dig'o, trajalo je 12 sati ali sad imam za javnu kucu 25.lvl "
Kuga dvadesetprvog veka. Jedini uspeh u ovim igricama se može postići napuštanjem posla, faksa ili čega već, prekidanjem kontakata sa drugarima sa kojima si do juče blejao, zatvaranjem u svoju sobi i dvadesetčetvoročasovnim sedenjem za računarom kako bi pokrao što više zlata i postigao što više uspeha. Uz to ide i bacanje para na različita unapređenja.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.