Uzrečica koja to nije. Buraz stoji iznad uzrečica i iznad riječi, iznad naglasaka i nacionalnih pripadnosti, boja, hoda, sise, brata, košmara, jarana, čove, braćale, razbuksa, mejta, djuda.
U Splitu si.
- E brate braćori, može vatra?
Dobijaš upaljač, ali preko kurca.
U Splitu si.
- E buraz, može vatra?
Može, gdje ne može, odakle si, dobar ti taj šešir, Tina, dođi čučni puši ovom momku.
Buraz je začin govora, naušnica od pera egzotične ptice koja uljepšava njenu oštru, naizgled zauvijek zanjihanu strastvenu pojavu.
Uz buraza dohakaš u budžake koje je psihologija davno odbacila.
- E izvini buraz, pitanje jedno: kako da napustim ovaj lavirint?
- Izvoli nacrt, i pozdravi porodicu.
- Oh... kej, hvala.
