
Zaboravio si reći da počinje rano ujutro (oko 6 ili 7h zavisi kakvu je kafu domaćica ispekla) i traje cca 2 sata taman kad bi trebalo da se probudite.
Ne zavisi da li je radni dan, vikend, praznik, budistička nova godina ili smak sveta...
Fenomen života u stambenoj zgradi. Neverovatno kako barem jednom nedeljno (ako ne i dnevno) neko buši zid u svom stanu. Ponekad se pitam hoće li se zgrada jednog dana srušiti zbog toga. Nadam se da neće, ali ipak, misteriozno bušenje zidova nikada neće prestati da rasplamsava maštu u mojoj glavi. Da li je u pitanju neka tajna sekta ili na taj način obeležavaju koliko su riba kresnuli (za šta se lupaju recke, koliko ja znam) ili ne, definitivno nije ni važno - bitan je taj zvuk koji se uvek nekako pojavi iz čista mira i zvuči otprilike ovako: Rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr (pauza 3 sekunde pa nastavak) rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr (pauza 1.5 sekundu pa još duži nastavak) rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
A možda ipak ti nesrećnici nemaju šta drugo da buše sem zidova u kući?
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.