Vreme koje nije okrnjeno, zagrizeno, kojem nije odvaljen deo itd. Naime, ovo je uzrecica vecine ljudi. "Celo vreme sam bio na casu..." npr.
Vreme ne moze biti celo, jer ga se ne moze opipati, nema kraj, ne mozes ga 'uhvatiti'... Umesto te uzrecice, ispravno je koristiti "sve vreme".
Uobicajeno: "Celo vreme me nervira, je l' vidis kakav je prema meni!?"
Pravilno: "Sve vreme me nervira, je l' vidis kakav je prema meni!?"
Ako me je profesorica srpskog tako naucila?!! (za 'svo vreme')
Za " jel' " si u pravu, ispravicu.
Mene je direktorka skole pokusala da ubedi da je pravilno "profesorci" pa ti vidi ko je tu lud...
Taman sam htela da komentarisem "svo vreme", a Tulumbac me preduhitrio.... A "jel'" je ispravio... Bolje nemoj vise da definises gramatiku srpskog jezika...:)
Mislim da se sve ređe može čuti celo vreme, ali ako postoji nešto što je nelogično da je neispravno reći, onda je to - celo vreme.
@Tulumbac
Prenesi pozdrav direktorCi!
Израз "цело време" је допуштено по Клајну. Препоручује "све време", али допушта и ово. "Сво време" је нетачно. Средњи род од "сав" гласи "све". Да ли би ти рекао "сво што сам написао"? Палац окренут надоле.
Samo se treba upitati kom rodu reči pripada"vreme". Pa kada vidite da je to srenji rod, sve je jasno. OVO vreme, TO vreme... znači - srednju rod pa prema tpme CELO vreme SVO vreme....
đorđe vrati se na komentar idiota iz boce pa ponovo prokomentariši. čovek je lepo rekao kako je ispravno...
a što se ovog "je l'" tiče, može ko hoće da kaki koliko želi, nikada ga neću tako pisati pošto je jednostavno neprirodno... "jel" ili eventualno "jel'" dolazi u obzir...
Evo jedan mali primjer iz ijekavskog područja, koje se, kako je meni poznato, bitno ne razlikuje od ekavskog. Bar ne kad je u pitanju izraz "celo vreme". Ivan Mažuranić je u jednoj svojoj pjesmici napisao: "cijelog dana veče cijelo, svud se blista bijeli kraj" (U školskim udžbenicima/čitankama 2. razreda OŠ)... Znači, pridjev muškog roda "cijel" se može bez problema upotrijebiti za jedno vrijeme koje je odredivo. Ali, nasuprot tvrdnji "neobavestenog", jedno veče ili jedan dan su isto toliko okrnjivi, zagrizivi ili odvaljivi koliko i jedno vrijeme, jer izraz "cijelo vrijeme" je isključivo odrediv i ne može se nikad upotrijebiti bez konteksta. Kada kažem: "Cijelo vrijeme sam proveo u čekaonici", imam određenost vremena. Znači, radnja obuhvaća jednu konkretnu vremensku cjelinu. Vrijeme može biti cijelo isto kao što može biti i svo. Ukoliko kažemo "svo vrijeme", ništa nismo manje ili više odredili ili ograničili. Da li postoji jedan jedini argument, zašto bi riječ "sav" bila određenija ili manje određena, nego riječ "cijel"? Da, u množini? Ne može se reći: "Cijeli ovi divni dani". Ali u jednini služe oba pridjeva istoj svrsi, a to je da ograniče vrjeme sa jednim zbivalnjem ili pojavom. Diletantnost ili pseudointelektualno prenemaganje? Izgleda da je u "cijeloj" toj dilemi netko nešto sa nečim izmiješao. Naime, ne može se reći "cijeli članovi društva", jer su oni sastoje od jedne cjeline koja se sastoji iz više stvarnih elemenata. Dok su vrijeme ili jedan vremenski period, kao npr. dan, apstraktni pojmovi. Kao i cijelo društvo. :)
Nije pravilno ni svo vreme!
Ovo jel' necu ni da komentarisem...