
-Aaaaapcihaaaa! Uh, ta prehlada.
-Znam kako vam je...
-Ne, ne znate.
-Savrseno znam!
-Ali niste prehladjeni! Ne kijate!
-Juce jesam, ali sam uzela Coldrex.
-Ali ipak ne znate kako mi je!
-Ma znam!
-Ne znas, bre, picka ti materina!
-Znam kad ti kazem, pedercino jedna!
-More ne znas, jebem li ti sve zivo!
-Znam!
-Ne znas!
-Mrs!
...
Лек који нас је научио да можемо да започнемо разговор на аутобуској станици са било ким ко је у том моменту у некој зајебаној ситуацији у којој смо ми већ били.
Видиш лика који баја продавца на трафици да му да унуче Вињака на вересију, а овај му само залупи прозорче и театрално га искулира. Лик седа на станицу, и познати дијалог креће.
Ти: Брате, знам како ти је.
Вињак бој: Не, не знаш.
Ти: Ооооооо знам.
Логичан наставак би био да се испрсиш и даш му 100 кинти за 0.1 л тог светог мелема који му је потребан.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.