
Израз најчешће коришћен на југу Србије како би се описало нешто ружно и велико (нечија глава, нос, ауто...) користи се у негативном смислу. Дакле, кад неко има велику кућу ова реч се не употребљава...
- Бре, Милено, твоја ћерка ли се удаде за оног Станоја?
- Да бре...тој ми зет. Еве купили нова кола...
- Онај ли голема?
- Тај тај...најголема у чаршију.
- Па шће им онолко цопина.
Pored gorenavedenog značenja, milozvučnog opisa telesne konstitucije, akcenat treba staviti na na radnju, što onda širi krug osoba na koje se opis copina primenjuje.
Zato se u pomoravlju kaže da je copina onaj ko svoje kvalitete uludo troši.
U primeru je objašnjeno kako tipična copina postupa sa zanosnom plavušom, koju bi svako normalan lagano u kolima provezao kroz grad (da je svi vide), u ekskluzivnoj baštici sa bogatom vinotekom (opet da je svi dobro vide i po mogućnosti pocrkaju od jeda) ...
Elem copina se lepo opijani, posadi plavušu na prednje sedište i gas do daske. obično je pete-šesta krivina njegova, u gorem slučaju drvo ili bandera pored puta u svakom slučaju završi se na urgentnom odeljenju lokalne bolnice.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.