Ne, nisi čuo, samo ne želiš da ispadneš glup. Ova laž najčešće se koristi pri pitanju: Da li si čuo za taj i taj bend? Pošto ga "odgovarač" u većini slučajeva ne zna, odgovara sa "čuo sam" da ne bi ispalo da je neupućen u tu vrstu muzike.
- Šta slušaš od muzike?
- Pa...onako, najviše gotivim psihodelični rok iz 60-ih...Flojde i Hendriksa...
- E jesi čuo možda za Gong, mnogo jak bend.
- Gong? Naravno da sam čuo...Dobri su...
Najčešći vid informacija u našem društvu, koji počiva na rekla - kazala. Često ga odlikuje i bukvalno shvatanje činjenica, koje su do glasonoše pristigle iz treće ruke.
-E u Americi je zakon. Čim ti neko uđe na posed, imaš pravo da ga kokneš.
-Daj ćale, pa nije to baš tako.
-Šta nije? Čuo sam od kum Petra iz prve ruke. Njegova tetka je tamo godinama živela, priča engleski, ko naški.
-Ajde, daj malo.
-Neću, čula sam da ti je veliki.
-Čujem te u dupe.
Početak rečenice kojom u Srbiji možeš da "prodaš" svaku glupost i da ti poveruju.
- Čuo sam da je Pera vanzemaljac i da ima dve glave, ali je mi ne vidimo jer nas je hipnotisao.
- (U sebi) Čim je čuo znači da u tome ima istine!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.