
Zvuk koji seća nas na neka davna letovanja, kad sve sto nam je bilo potrebno za put bila je kantica i grabuljice za pesak...
Hotelski restoran, večera i ponekad dozvoljena časa koka-kole, ali zgrejana rukama, da se dete ne pre'ladi...
Ponekad ih je lepo slušati,a ponekad ubiše kako su dosadni....
P.S.
Al što 'oće klen da udari na njih....
Stanje u kome se nalazi Vukajlijin čet kad nema žurke ili spamera koji nemaju život pa pljuju sve redom.
Poruka sa Vukajlijinog četa: Čuju se cvrčci i zrikavci.
Nešto što se još može naći samo kod dede na selu (ko ima) ili kod Lorke (ko čita).
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.