Vijekovi pod tuđinskom vlašću, kao i ne baš sjajni ekonomski uslovi na koje smo uvijek bili naviknuti uslovili su pojavu jedne ekonomske filozofije kod nas Srba. To je filozofija skupljanja i čuvanja svega i svačega, čak i stvari koje nam uopšte ne trebaju, ali bi ipak mogle nekad da nam zatrebaju, pa je dobro "da se nađu". Ta je filozofija prenijeta i na virtuelni svijet, pa tako svaka prava Srbenda očas posla popuni hard disk ma koliko velik on bio. Tu se mogu pronaći između ostalog i:
- Igrice koje ste nekad slučajno skinuli i jednom odigrali, pa onda na njih zaboravili.
- Ogroman broj slika, od kojih će u vrh glave 5 % ikad biti izrađeno.
- Mnogo muzike koju stalno slušate.
- Još više muzike koju ne slušate, ali neka je "nek se nađe".
- Praktično svi programi koji su iole popularni i korisni običnom svijetu.
- Kolekcija pornića.
- Kolekcija gluposti tipa smiješni audio i video klipovi, zajebancije i sl.
- Kolekcija XYZ - nepoznato - to samo Bog i onaj ko je tu kolekciju pravio znaju od čega se sastoji, ali za ovog drugog nisam siguran.
Neko će reći da to sve možda i nije potrebno, ali taj se veoma vara!
Jako je dobro imati sve te stvarčice "da nam se nađu", jer ko zna kad će nam i zašto zatrebati.
jebeš mu mater, kad smo retardirani, pa se bolje snalazimo među virtuelnim kerefekama nego po dedinim šupama.
Defa je kul, ali malo nepotpuna. Fokusirao si se na softveru a da si video kakvog je sve "hardvera" bilo kod mog dede u shupi i na terasi. Hit je bila kolekcija pregorelih sijalica za cije je cuvanje izgovor bilo cuveno: Neka, neka se nadje, ko zna za sta ce zatrebati. Ko prezivi WWII poprimi neke cudne osobine...