Prijava
  1.    

    Da se vi školovani šta pitate

    Jebanje u zdrav mozak zapošljenih u državnoj firmi od strane direktora koji je osnovnu školu završio na bubicu.

    -Direktore, sedam meseci smo spremali ovaj projekat koji će firmi skratiti troškove i doneti nova radna mesta.

    -Sad ste se setili, kad sam se namučio da zaposlim sve rođake i kumove, odbija se predlog.

    -Ali direktore, zar ne mislite na budućnost kompanije i ...

    ..budućnost kompanije ahahahahahaha, e da se vi školovani nešto pitate... 'alo bre oće neko Kurca!

  2.    

    Da se vi školovani šta pitate

    Poslednji bastion zdravog razuma, zatišje pred buru. Molitva bogovima prisebnosti, da podare strpljenje i razuvere agresivnost u čoveku, udalje od ideje masovnog pokolja.

    Uzvik kojim rođak sa sela izražava frustraciju i očaj u koji ga dijalog sa mnogobrojnom familijom iz grada dovodi.

    Godišnja poseta selu. Unuci, unuke, razni rođaci, pristižu svojim skupocenim automobilima, koji svakako ne zagađuju prirodnu sredinu. Emancipovani, edukovani, erudite... Oni naročito cene velelepnost sela, lepotu prirode, koju primitivni um "seljana" ne može da pojmi. Poslati kao blagoslov, da OBJASNE! civilizovano ponašanje primitivnim traktoristima, po čiji sir, jaja i šunku dolaze...

    Teodor: Ohoj, zdravo rođače! Kako ono kod vas na selu kažu, pomože Bog?
    Radivoj: Ma možeš kako god hoćeš, samo da ste vi nama dobro došli!
    Teodor: Ma jesmo, nego nam se automobil zaglavio u jednoj bari usput, pa nas je dovukao jedan momak romske nacionalnosti traktorom...
    Radivoj: Ko? Pa to je moj sin Pera. Nije on Ciganin, nego je malo preplanuo. Izvlačimo bostan već nekoliko nedelja...
    Teodor: Znači radovi su u punom jeku hehe. Jeste li žnjeli paradajz već? Kako je seno rodilo?
    Radivoj: Šta reče rođače, šta si ti ono beše od škole završio?
    Teodor: Visoku poslovnu školu strukovnih studija, u Novom Sadu! Skoro sam upisao master!
    Radivoj: Aha, odlično! Da se vi školovani šta pitate, ja bih pečenicu pekao u mikrotalasnoj!

  3.    

    Da se vi školovani šta pitate

    U meri kojoj pečurka znači Mariju, stajling Zvezdama Granda i Ajronmenu onaj metalni kurac u grudima, nešto najbliže fejtelitiju koji zadaje Liu Kang u zadnjem delu poznate sage. Sentenca čijim izgovaranjem mediokritet upada u katarzu i orgazmičnost koje je najpribližnije stanju nakon sabijanja bombe pred Miletovim dućanom ili bambusanjem žene o "Mitrovini".

    -Rako da ti pričam, ček da pivo donesem prvo.
    -Može, suv sam ko dren!
    -Evo saću.
    -Lepo si pokosio dvorište.
    -Ma to Darinka tandrljala nešto pre nego što su dolazili ovi iz suda.
    -Koji?
    -E to sam hteo da ti pričam!
    -Ja!
    -Znaš li onda kad sam se tužio s Milošem oko one medje?
    -Znam bre!
    -E on zvao tamo iz Austrije, sad je on tamo znaš, ove njegove i reko da odu u sud da dodju ovi otud da uknjiže, duvedu u katastar i to.
    -Dobro?
    -I sad navodno ja uš'o parapetom dvaes santima u državno.
    -Ono parče onde jel?
    -Jes! I oko toga nastala furija.
    -Ih sad!
    -Da vidiš, došli ovi. Ja razapeo onu baštensku stolicu uz'o pivo i čekam, seo po sred dvorišta i gledam. Njih dvojica doterali se u odela neka, dobra kola, ko da nisu geometri, ko da ne nose letvu, knjige neke nose i to. Javiše se oni meni, ja otpozdravih, oni nešto pričaju, gledaju, nišane, i na kraju vele da moram da rušim parapet.
    -I jebem ti sunce!
    -Ja reko mert'e, zašta su vam te letve! Uzeše oni da mere.
    -I?
    -Dolazi onaj pirgavi jedan, kaže: "Gospodine izvinite mi smo pogrešili vi ste ovo legalizovali" , a meni to kum Rale smutio lane, njegova svastika tamo radi pa ona.
    -Sposoban bre Rale, nisam znao.
    -I ja ti pridjem kod njih na kraju reko': "Znaš šta, da se vi školovani šta pitate ovaj narod bi se sav satr'o i mršte mi iz avlije dok nisam zvao Darinku da donese vile da vas izbušim ko sir!"
    -Nisi valjda tako?!?!
    -Jesam, odoše k'o popišani! Da vide kako je kad selo bije po ušima, e! Oš još jedno pivo?
    -Može! Lud si Jovo svakad bio.