
Део необавезног ћелијског наклапања, којим један затвореник завиди другом на дужини казне.
- Колико још браћала?
- Годину и три месеца.
- Пу јебем те, да су ми твоје године...
- Па и јебеш ме.
- А јбг, шта да ти радим кад ми личиш на Кејт Мос.
Neizostavan deo, uklopljen u pridiku starijih, gde nam zameraju na našoj pasivnosti koja se ogleda u višesatnim gledanjem u računar, ležanjem, spavanjem ili obavljanjem za njih nebitnih i nevažnih poslova. Kako bi nam skrenuli pažnju na sve to, govore nam koja bi sve čuda činili samo da njihove godine zamene našim.
-Simeune, pa kanda si preter'o s tim kamputerom, deder iziđi malo napolje, u avliju, na vazduh...
-Dobro bre deda... Dobro mi je i ovako...
-Jeste, vidim... Sav si se sprčio i smanjio od tog andraka.... I kičma ti se krivi... Eeee, da su mi sad te tvoje godine... tarabe bih preskakao, begenisao bih cure po varoši... Radio bih nešto korisno... a ti? Jel ti imaš devojku?
-Ne deda... Ja drkam...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.