Psiholozi kažu da kod deteta treba razvijati maštu od trenutka kad ono progovori,motivisati ga da izmišlja priče,igrati se s njim i,jednostavno,u svakoj prilici ohrabrivati ga da bude maštovito.Takva deca kasnije u životu lakše rešavaju probleme jer su sposobna da situaciju sagledaju iz različitih uglova. Evo jedan primer kako razvijanje dečije mašte izgleda u praksi: (ovaj razgovor izmedju oca i petogodišnje ćerke sam slušao pre mnogo godina dok sam sedeo na klupi u parku)
otac - Mašo,šta ćeš ti raditi sutra? Maša - Ići ću sa svojim momkom na sladoled! otac - A šta ćete raditi posle toga? Maša - Posle ćemo ići da se klackamo. otac - A kako se zove tvoj momak? Maša - On se zove...on se zove...Henzela! otac - Ha,ha,ha...a kako se Henzeli zovu tata i mama? Maša - Henzela je srećno dete, on nema roditelje...
Ona najiskrenija, bezrezervna, večita. Iz dečijeg srca, čistog kao priroda. Ljubav lišena svake posesivnosti i ljubomore, kompleksa. Sećamo je se, pogotovo kada je vezana za male (velike) stvari, one koje mnogo znače, a toliko su „beznačajne“, one koje jedan pesnik naziva „drvenim konjićem“, koji obično biva neprežaljen.
Najsvežiji primer nalazim u postuptku 12-togodišnjeg dečaka Miloja, iz okoline Smedereva. Seo je u autobus, došao u Beograd, našao Marakanu i pružio 200 dinara portiru sa rečima : "Čiko, mogu li ja da kupim dve karte za Muzej i poklonim još sto dinara mojoj Zvezdi. Da pomognem. Više nemam, ali kad budem imao doći ću opet", reče dečak tršave kose, tamnih očiju i zvezdaške krvi i ostavi sagovornika bez reči.
Ps. Otrežnjavajuće je čuti nešto ovako u ovom bolesnom svetu. Zamolio bih vas da, ako komentarišete ovu definiciju, pokušate potisnuti navijačke strasti, ili bilo šta negativno što sport može doneti, jer sve je to ništavno u odnosu na reči ovog mališe. Ne morate je ni ocenjivati. Zahvaljujem.
Javlja se cesto I iznenada,bez nekog narocitog razloga za nas odrasle.Ali za decu su razlozi i te kako opravdani za njihove napade histerije.Traju sve dok im se ne udovolji ili ne uslisi neka zelja......
Idemo moj mali brat(3 godine) I ja u setnju na nekom vasaru.Odjednom on pocinje da kuka i da vristi i da nervozno skace.Ja mu govorim da prestane i da krenemo dalje.Nece.Pitam ga sta mu je.Prestaje da place momentalno i pokazuje prstom na ogroman Sundjer Bob balon koji verovatno moze da ponese I njega sa sobom u vazduh koliki je.E posto je meni bilo blam da kupim to cudo,kazem mu kako cemo da uzmemo neki drugi napred,ali onda napad histerije ponovo pocinje I naravno morao sam da popustim I da mu kupim Sundjer Boba .Mali je bio miran i srecan do neba dok je drzao balon velicine omanjeg kamiona,koji sam mu ja ustvari drzao da ne bi poleteo od srece,bukvalno.I onda je bio miran dok nije video sledece stvari kao sto su sladoled,igracke,razne svetlucave stvari ,drugu decu koja imaju nesto sto on nema I tako da sam nekoliko puta prolazio kroz te situacije………………………………..
Kada dete počne da priča o jednoj stvari a nastavi o sasvim trećoj a treći je onaj što kad daju medalje stoji najniže i tako je sad bila neka trka i tu je primao medalju jedan crnac Lamin koji se zove slično kao onaj Milan iz I2 koji mi se sviđao sve dok nije rekao da je Mašina šnala lepša od moje a ona ju je kupila kod Kineza a Kinezi su mnogo smešni kad ih pitaš kolko nešto košta oni ne kažu trideset dinara nego tlideset dinala.
Taman završiš ceo crtež svoje porodice, prvi put čak ni linije ne pređeš na maminoj suknji i tatinim pantalonama, lepo poređaš drveće sa obe strane kuće i stazica bude baš TE braon boje, onda još jednom ponosno baciš pogled na pločnik i vidiš: Iznenadna jesenja kiša spira ostatke tvojih kreda u boji, a vetar opalo lišće po njima posipa...
Faza u kojoj dete otkriva da pored toga što sluša i razume bajke koje roditelji pričaju i ono samo može postati tvorac istih. Obično se dešava između pete i šeste godine kada klinac pod pritiskom roditelja ovladava veštinom pisanja i čitanja (Bože, moje dete da NE bude naprednije?!). Tada mogu nastati svakakve pričice, bajke, obično do pola napisane mešavinom ćirilice i latinice. Glavni junaci su redovno: 1)dete-pisac koje u priči vlada različitim nadnaravnim moćima (letenje, razgovor sa životinjama...), 2)zla čovekolika pojava (veštica, vilovnjak, vampir, vukodlak) koja uvek najebe ako dete skupi strpljenje da priču napiše do kraja i, 3)u vidu sporednih likova gomila šumskih životinja podeljenih u jednu od dve ekipe (meda i zeka su tu uz klinca i pomažu mu, vuk i jazavac nastupaju uporedo sa nekim od glavnih zlotvora). U slučaju autora to je otprilike izgledalo ovako:
Priča se zvala "hrabri Ivo" (s' obzirom da mi je ime Miloš, pojma nemam gde izvukoh ovo ime). Hrabri Ivo je iz njemu poznatih razloga išao da provede noć u šumi (danas bi ovo bio poduhvat za prijaviti nadležnim organima). U toj šumi su ga, k'o da su znali čekali: zla veštica, nešto što podseća na vampira(imam i crteže), Jeti i vuk na strani zlikovaca; meda i magare na njegovoj strani. Kako se cela priča zbila mrzelo me je na detalje da napišem i danas se i ne sećam. U svakom slučaju, odrpan i ispovređivan ja, tj. hrabri Ivo se vratio pošto je jeb'o nance svim pomenutim i nepomenutim šumskim mafijašima. Poduhvat je trajao čitavu četvrtinu stranice A4 formata, posle čega se glavna junačina slavodobitno vratila u porodični dom. Nažalost bez pominjanja bilo kakve Snežane, oslobođene princeze ili nekog poželjnijeg ženskog bića, jer su ga tih dana roditelji i stariji brat zajebavali za neku malu preko puta ulice.
Nedelja je uveče. Domaća serija na RTS-u počinje za nekih pola sata. Dnevnik je počeo i kako bi to vreme prošlo što brže roditelji svoje klince šalju na kupanje, ali ne na bilo kakvo kupanje, već na nedeljno kupanje. Za razliku od onih "običnih" kupanja, nedeljno kupanje se razlikuje po tome što njime zapravo počinje nova radna školska nedelja. Ovaj ritual počinje, pa gde drugne, nego u kadi i to onim osnovnim - pranje kose i tela. Klinci na zapovest svojih roditelja svojim dugačkim noktima starim nedelju dana uklanjaju prljavštinu sa svog tela. Ovom prilikom peru se detaljno i delovi tela koji su često zapostavljeni: međunožje, guzica i uši. Nakon što se sve to obavi, oblače se čiste gaće, oprana pidžama i ispeglana podmajca na bratele. Još jedna od karakteristika ovog obreda je sečenje noktiju i čišćenje ušiju (praćeno kašljanjem), dok one imućnije porodice svojim potomcima mašinicom za šišanje uklanjaju uraslu kosu na mestu gde se spajaju vrat i glava. Kada se sve to završi, porodica se okuplja kako bi još jednom prisustvovali dogodovštinama Gige Moravca, Aranđela Golubovića ili Tike Špica. Gleda se serija, a zatim se ide na spavanje.
Razmišljanja u zlatnom periodu naših života, kada smo bez brige i pameti razmišljali o svakojakim glupostima, maštali, radili ono što nikada ne bi kao odrasli, verovali u svakakve laži svojih roditelja zarad što boljeg vaspitanja. Uglavnom su to stvari koje se ceo život pamte ma koliko one bile besmislene.
Razmišljanja: Na 100. spratu neke zgrade možeš dodirnuti oblake. Sa 100 merdevina se možeš popeti na mesec. Papirne novčanice su uvek veće vrednosti od metalnih. Čokoladno mleko se dobija od braon krave. Lanac ishrane je: Pas - Mačka - Miš - Sir Kada pada kiša, Bog zaliva cveće. Kada jedemo hrskavu hranu kosa nam se ukovrdžava. Lepljiva traka je najbolji lek za ispucala usta. Kišobran je bolji od bilo kakvog padobrana. Mesec nas neprekidno prati. Gutanje semenki će prouzrokovati rast lubenica u našem stomaku.
Roditeljske zavere: Ako budemo razvlačili usta ostaće nam takva zauvek. Ako nastavimo da čačkamo nos ostaće nam rupa u glavi. Ako budemo plazili jezik da će neko nas udariti u potiljak i jezik će nam ispasti. Ako ne peremo zube da će nam paukovi pojesti svu hranu sa zuba. Da će nas odneti ciganka/babaroga/neka jeziva komšinica ne budemo li spavali...
Prva stvar koja vam padne na pamet kada naletite na neku od onih "swatkih swichica" gde se ljube dvoje 1-2godišnje dece.Prosto je nezamislivo kako nekome to može biti slatko.Nakon osećaja sažaljenja prema deci i osobama koje gledaju nešto ovako na scenu dolazi bes! Dobijete potrebu da sliku prokomentarišete:"Jebem li vam mater bolesnu,koji je ovo ku**c?Svi ste vi pedofili bre i vi i ko je ovo slikao.Idite se lečite u neku ustanovu bolesnici jedni...."I tako dalje,i tako bliže...
sin:tata kupi mi slicice,aaaa! tata:kupicu ti fudbalere,moze? sin:aaaaaaaaa,tata svi imaju Milana Stankovica! tata:e to ne dolazi u obzir,mozes dadobijes samo fudbalere sin:daj sta das!
Prostorija koja po radnom nazivu navodi na pogresan zakljucak da je vlasnik dete (ili deca), prikljucena na ostatak stana i vecito radoznale roditelje :)
Stepen autonomije koje u njoj ostvaruje pojedinacno dete proporcionalan je kvadraturi doticne prostorije, kao i tome da li je pozicionirana prizemno ili makar uz drvo razgranate i izdrzljive krosnje (po mogucstvu listopadno) a udela ima i psiholoski profil roditelja i/ili deteta(dece) s kojima taj prostor deli.
Nakon tri uzastopne noci koje je otac proveo u decijoj sobi uz kompjuter, navucen na online-igrice, deca razmisljaju da se obrate Socijalnoj sluzbi ili zamole Cigane da ih ukradu...
Svako od nas je prosao taj period zivota, kada je glavna zabavi bila ici sa drustvom i istrazivati obliznje parkove, podrume zgrada, porte, ostataka kula iz srednjih vekova ( ako ih grad ima ), obliznje sume i drugih tada nama zanimljivih mesta. Uglavnom su se crtale mape u nadi da ce polozaj drveca otkriti neki tajni prolaz u podzemlje. Samim tim su se spremala i raznorazna oruzja kao sto su : Pracke, zasiljeni stapovi, macevi od drveta, pistolji na kuglice, ali najjace od svih je bio magicni stapic koji je svako imao zadenut za pojas i koji se retko upotrebljavao jer je imao veoma razornu moc. Brda su se obilazila sa ciljem nalazenja ulaza u neki tunel, a ako bi tako neceg i bilo kovali bi se planovi za osvajanje tog tunela. Kupovale su se baterijske lampe i oruzja su uvek bila na "gotovs". Kada bi konacno dosao dan ulaska u tunel, onaj koji bi predvodio ekspediciju jeo bi spanac, jer je on ulivao potrebnu snagu i hrabrost za ulazenje u mracni ulaz iza koga bi vrebala razna cudovista. Tuneli bi se obicno zavrsavali nekim zidom ili temeljom kuce na vrhu brda pa bi se smisljali planovi kako da se taj zid srusi i ode do blaga koje je bilo iza tog zida. Obicno je predlagan dinamit, ali posto je njega bilo nemoguce nabaviti kupovane su petarde koje su vezivane u niz da bi imale sto vecu rusilacku moc. Na kraju se nista nije nalazilo, osim starih kljuceva koji su pali u zaborav stojeci u travi mesecima, mozda cak i godinama, ali osecaj da oni otkljucavaju neka tajna vrata je uvek bio tu i da taj kljuc zaposedaju zli duhovi. Zato niko nije nosio kljuc kuci vec je zakopavan u dnu drveta ispred obliznje zgrade, ili cak pazljivo uvijan u kesu i zakopan duboko u bezbednost zardinjera. Na celu tu pricu bi se zaboravilo posle oko nedelju dana, ali uvek ce ostati secanja na te neprocenjive trenutke naseg malog avanturistickog duha.
U mom drustvu bila je popularna porta crkve Lazarice u kojoj se nalazila kula kneza Lazara, popularno nazivana Don Zon kula ni dan danas ne znam zasto...
Stilska figura koju koriste najmlađi kako bi izrazili intenzitet negativnih emocija (koje su često zapravo prikrivanje romantičnih) prema sagovorniku/sagovornici
Osmogodišnjak (osmogodišnjakinji): Kravo jedna konjska!!!
Nešto čime se još od malih nogu deci ispira mozak, a da pritom niko ne spominje njihove obaveze. Batina se smatra nasiljem, vikanje se smatra zlostavljanjem i deca naravno imaju pravo da budu zaštićena od toga iako su to zaslužila. Ne treba im puno da shvate da mogu da rade šta hoće i da im niko (bar u načelu) ne može ništa. Posle se čudimo što su deca toliko razmažena i bahata kad pođu u školu.
Drugi naziv za 'leba i pekmeza. Uobičajen slatki doručak u hotelima B kategorije za decu na ekskurziji. Nikada me nije nešto posebno radovalo, radosnija sam bila kada tetka iz nemačke donese čokoladu.
Ponašanje koje ispoljava sve najgore boleštine koje ljudski mozak sadrži ali na krajnje nevin i nezlonameran način, uglavnom iz neznanja.
Ja sam kao mali dobio od dede neku malu ribicu ,ripče , što je on upecao.U stvari ,bilo ih je tri i ja sam ih stavio u veliku teglu sa vodom , koknuo im brašno i zašrafio teglu poklopcem i ostavio napolju.Gledao sam ih tako kako plivaju u tegli i pipkaju jedno drugo.I mom mačku Žući su bile zanimljive , stalno je unezvereno gledao u njih i probao da ih dotakne preko stakla.Očigledno ih je voleo.Počele su da se trzaju sa vremena na vreme i da široko otvaraju mala ustašca,kao da su gladne.Sipao sam im još brašna u vodu.Počeo je da pada mrak.Ostavio sam zatvorenu teglu sa ribicama da prenoći. Ujutru sam se jako iznenadio kada su sve tri ribice ležale na dnu tegle nepomično i imale neku belu boju.Brašno nisu ni takle , izgleda da nisu bile gladne. Kasnije sam naučio da i ribe moraju da dišu , i da ne podnose hladnoću.Jelo im izgleda i nije toliko važno bez ova dva.
Odgovor nezainteresovane majke na primedbe da joj je dete neopevani antihrist.
-Komšinice, da znate da je ovo prevršilo svaku meru.Vaš Mikulica mi je očerupao najboljeg petla, met'o perje na glavu, uhvatio Spasinog kera, vezao ga za drvo kao za ražanj, zapalio ga i igrao neki ples oko njega, kao da je , Bože me prosti, Čirokanac, ili neki takav. -Ma, opusti se, šefice, dečija posla.Nego, hoćeš da ti smućkam jednu nesicu, da se opustiš?
Flaša rakije vrhunskog kvaliteta u kući starog domaćina, koji zbog zdravstvenih problema više ne sme da pije, ali zato pruža bezrezervnu podršku svojoj punoletnoj deci, kao svaki pravi, brižni otac.
-Milane, kakva je ovo flaša? Pa znaš šta ti je doktor rekao! -Smiri se ženo, to je dečija rakija, nemoj to da diraš! Gostima iznosi šta hoćeš, a ova je za decu, rekoše da im dolazi neko društvo večeras, pa da se ne brukamo!
Nešto što je postojalo kad su naši roditelji bili deca .
Tata: Sine pomeri se sa tog kompijutera idi igraj se napolje sa drugom decom . Sin: Ćale pa igram se sa njima ,svi su na netu. Tata: Eeeeeeeeeeee sine kad sam ja bio dete ,šutiramo loptu ,odemo u kukuruz pa pušimo cigare .
Iliti pornografija za decu - generički porno filmovi koji se vrte po TV-u u intervalu od pola jedanaest uveče do pola šest ujutro, i gotovo uvek se svode na istu matricu: najpre pušenje kurca, pa lizanje pičke, onda jebanje kurcem u pičku u dve-tri poze i na kraju obavezno svršavanje ejakulata po cufi. To je taj tip njave koji poput sv. Petra čuva ulaz u lepi svet drkanja i na koji mogu da ga šilje još samo nestasali drkadžijski šegrti željni pičke k'o Nelson Mendela banane, a đokaj im se prvi put udrvio prekjuče, dok su gledali Majstor Boba. Kasnije čovek sazri i ukus mu se profini, pa pređe na ejnl gejping, futfak, rimdžab, es tu maut, glori houl, bondidž, klistiranje, prego, lateks, bi-bi-dablju, greni, pising, šiting, bistijaliti, šimejl, snaf i ostalu normalnu pornografiju, a dečijim filmovima se vrati jedino u onim teškim trenucima kad pederi iseku net, lokalni video klub ne radi jer je gazda otišao u Čentu da kuva pekmez od šljiva sa babom, a onaj „Win95 but disk” je keva, gle čuda, smandrljala ko zna gde kad je brisala prašinčinu ko zna kad.
-I, kako ti se dojmi onaj »materijal« što sam ti nabacio na uzbu, a? -Daj bre, pa nisam lud da gledam dečiju rnjavu ripovanu s Palminog anti-NATO porno maratona '99, na to sranje sam prestao da ga drvim otprilike u isto vreme kad je Rođa Raičević overio od dopa. Nego, je l' imaš onaj sa midžetskim sijamskim bliznakinjama i jazavcem, taj neki rad?
Neverovatna i teško razumljiva grana inače vrlo jednostavne nauke. Da bismo dali odgovor na pojedina pitanja, često je potrebno provesti i po par dana u izolaciji i duboko razmišljati, onda guglovati, pa razmišljati, sve do ‚‚sine, nemam pojma".
- Tata, znaš, kad ja mrzim nešto da jedem, e to je onda veliko, a kad volim, to bude baš malo. Zato neću ni ja da rastem. Male stvari su bolje. Je l' da? - Tata, a je l' hoćeš sad da mi dohvatiš čokoladu? Samo da vidiš da l' se nisi smanjio?
Spavaća soba tek useljenog bračnog para iz koga će proširiti svoju novu porodicu.
- Levo vam je špajz i kuhinja, ovde nam je dnevna soba. - E super izgledaju, koja je ovo soba pored? - To nam je dečija radionica. - Aha, tu Dragan radi u slobodno vreme? - Da, da... (zamišljeno) Na deci.
Period kada deca otkrivaju delove svog i tudjeg tela i time čine odrasle da se osećaju veoma neprijatno i zabrinuto.
A: Jel slobodno? B: Tuširam se. idi napolje pa piški. A: Otvori mi! B: Mali beži dalje, nemoj da me ometaš dok sam u kupatilu. A: Mogu da ti vidim pišu? B: Šta!!! A: Pokazaću ti i ja moju. B: Dobićeš batina čim izađem napolje! Posle toga izvan kupatila nastaje tišina. Završavam sa tuširanjem i krećem da se brišem. B: Možda je otišao? Gledam kroz ključaonicu i vidim njegovo oko. B: SAD ĆU DA TE UBIJEM !!!!!
Opisuje uglavnom ono što deca kažu u najranijim danima svog života i što nas nasmeje, nekad slatko, ali često i gorko ili kiselo.
- Tata, jel' imaš ti ribicu? - Ne, ja sam muško. Ja imam nešto drugo. - Idem da kažem to mami! - Ako, dete, ako. Podseti je. U zadnje vreme to često zaboravlja.
Tragovi sečenja i grebanja na krevetima , stolovima i ostalom nameštaju koje je vaše dete zarezalo i izbušilo dok vi niste obraćali pažnju.
Jaoj bre pa ko unakazi ovu fotelju? Pa ovo je trajno! Opet dečija hirurgija. Našao šrafciger u fijoci. Jebi ga, da izdržimo još koju godinu pa menjamo nameštaj...
Dečijoj radoznalosti i mašti nikad kraja. Bez lažnog morala, kočnica, bez skrivenih ciljeva, pitanja postavljaju jedino da zadovolje svoju beskrajnu znatiželju. I ne libe se da ih postave u najnezgodnijem trenutku.
U zavisnosti od mašte i strpljenja roditelja, odgovori koje im oni ponude umeju da budu zanimljivi za dete, nerazumljivi ili jos nerazumljiviji – šljuska.
-Mama, mama, a zašto tata zove baku… kako beše… “karakondžula”? -Zato što… zato jer… :ŠLJUS: -:KMEEEE:
------------------------------------
-Mama a šta znači to da su deca ukras sveta? Da smo najlepši na svetu? Lepši i od teta Milice što mi kupuje lize? -Znači sine da sedneš, ćutiš i izgledaš lepo, što svaki bogomdan ukras i treba da radi.
------------------------------------
-Tata, zašto ti povređujes mamu i pokušavas da piškis u nju? -Ne sine, ne pokušava tata da ti povredi mamu, tata pokušava da ti napravi seku. Idi sad u sobicu da spavkaš. I ako čuješ mamu kako vrišti, da znaš da glumata. Tako će i druge tete za tebe da glume kad porasteš.
Prva dečija televizija na Balkanu, kako je bila reklamirana u vreme svog nastanka.
Televizija je nastala u prvoj polovini devedesetih, i njen se rad deli u nekoliko razdoblja:
Prvo razdoblje: Par emisija sa klovnovima, deca skaču, bogatija deca plaćaju da naprave rođendane na TV - u, gde bi ih svi gledali. Klovn Šarenko je bio zaštitno lice televizije. Pored Šarenka, tu je bilo još par klinaca koji su se učili voditeljskom zanatu kao Šarenkovi pomoćnici, mali klovnovi. Piraterija je cvetala, pa su se prikazivali najkvalitetniji crtaći. Ujutro se televizija uključivala u Kartun Netvork.
Drugo razdoblje: Sve se više puštaju narodnjaci, sve je manje dečijih emisija. Šarenko je otišao, a deca su prestala da se interesuju za voditeljski posao, jer se saznalo da ih gazda izrabljuje da mu rade za džabe. Ne sme više toliko piraterije, pa se puštaju manje kvalitetni crtaći. Snimaju se svadbe i puštaju od osam sati, ukoliko neko poželi da mu se svadba prikazuje na TV.
Treće razdoblje: Crtaća sve manje i sve ređe, dečije emisije su se pokazale kao neisplative i nepotrebne, i kao takve ukinute. U nekoliko termina su počeli da se prikazuju narodnjaci sa željama i čestitkama koji su se plaćali preko telefonskog računa, a u udarnom terminu od osam uveče, Šića produkcija je predstavljala svoje mlade talente i nove projekte. Uveče je bilo uključenje u radio Lepenicu, koji je puštao isključivo narodnjake.
Četvrto razdoblje: Na Tv - u su preovladavale emisije o alternativnim načinima lečenja, u večernjem terminu su gostovali uživo astrolozi, a povremeno se provuče po koja crkvena emisija. Narodnjaci su par puta dnevno u željama i čestitkama, ali Šića Produkcija više nema svoju emisiju. Ima i po koja emisija o crkvi i crkvenom životu. Uveče uključenje u narodni Lepenica radio.
Peto razdoblje: Po ceo dan idu emisije o opasnosti od katolika i o tome kako se naša crkva odaljila od pravoslavlja i nekadašnjeg predanja. Snimci prekinutih liturgija i svađanja sa sveštenicima su redovna pojava. Ima da se odgleda i par dokumentaraca o novom svetskom poretku, masoneriji, i ostalim pošastima koje kaljaju pravoslavlje. Astrolozi su proterani, ostale su još jedino emisije o lečenju biljkama. Uveče su se puštali govori Justina Popovića o lošem stanju u crkvi i narodu, sa natpisima o skorom katoličenju Srba na kom se uveliko radi i o tome da je krajnje vreme da se probudimo.
Ipak, ono što je DTV odvajalo od ostalih lokalnih televizija su bile maštovite reklame.
Reklama 1 : Konj jede burek, a radnica ga pita: Sa sirom il sa mesom?, dok konj odgovara: Ma zavij da ponesem! (Burekdžinica Kristijan)
Reklama 2: Riba obučena ko ubica nosi aktovku u kojoj su ili zlato ili dolari. Upada u kancelariju, na sto stavlja torbu, otvara je ko u filmovima, i u torbi su dve cigle, od kojih ona uzima jednu sa koitalnim zadovoljstvom (Stovarište građevinskog materijala Irig)
Na dodeli frekvencija, Dečija televizija nije prošla, i onda je nekoliko dana pred gašenje na TV - u išao kajron "Pitamo se kome ne odgovara da postoji Dečija televizija, najstarija televizija za decu na Balkanu?"
Sposobnost deteta da oseti buduće događaje. Nefiltrirano, malo, još ga nismo naučili da je to nemoguće pa po onoj šta zna dete uspeva da predoseti budućnost. Kod roditelja koji su skloni verovanju u takve stvari izaziva pojačanu pažnju i budnost.
- Matori, kakvi su ti to krugovi oko očiju? Izgledaš k'o panda jebote! - Ne pitaj, noćas me u pola noći probudi ćera da me izljubi i da mi kaže da me voli... - I onda? - Ništa, ode da spava. - Pa što si ti neispavan? - Tebra, znaš ti kako deca nešto naslute, usr'o sam se da će me infarkt opaliti u snu...
Jedno od najranije iskušenih negativnih osećanja. Svima se desilo da kad nas drugar odere u klikerima, ili drugarica dobije lepše cipelice, dobijemo neizmernu želju da istu, metar i aspirin visoku personu, gurnemo u bazen mravlje kiseline, ili joj barem otkinemo glavu. A pošto deca još uvek nisu izučila socijalne veštine prenemaganja i glumatanja dostojanstva u porazu, obavezno sledi erupcija emocija u vidu natrpavanja "ružnih" reči u lice pobedniku, a onda i pražnjenje u vidu plača. Ponekad ispliva i u odraslom dobu kad nam neko za dlaku izmakne nešto do čega nam je baš stalo.
- Vidi Milice kakvu sam haljinicu napravila za lutkicu. Mami ostala crvena salveta, pa sam je isekla makazama i zalepila lepljivom trakom..... - A vidi što je meni mama kupila lutkicu kad se vraćala s posla, ima tri haljinice za presvlačenje a kad stisneš ovo dugme ona čučne. - Tvoja mama čučnula na poslu pa ti je kupila, marš napolje iz našeg dvorišta kravo jedna švajcarska! Meeeee........eeeee..... ------------------------------------------------------------------------------------------------------ Stan: Hej Noce, vidi kako su izglancali ovaj Rolan Garos pehar! Hoćeš da se slikaš s njim, baš bi bila fora da.... Đokara: Serem ti se u njega!
Odrađivanje nekog posla sa velikom lakoćom. Obična boza. Sprdačina.
Profovski rečeno, 7/10 stručnosti i 3/10 nonšalantnosti ispasirano avanom u drvenom čančetu i prezentovano u dubokom tanjiru.
- Jebem ti ova kola više! Majstore, vidi šta fali ovom kršu, 'leba ti. - Pa koji su mu "simptomi", da se tako doktorski izrazim? - Slabije vuče, gasi se na ler gasu, verglam pola dana dok prebaci i upali. Znači, dupe mi pomera na svakom koraku i stvarno ne znam kako ćeš ti ovo da središ. - Ništa ne brini, prijatelju, to je dečija igra za tvog majstor Miću... 200 evra!
Muškarac kad pokušava pod erekcijom da sedne na wc šolju i mokri. Oblik neće da uđe ni iz par uvodnih pokušaja tako da zaostala deca brže ubace trougao u trougao nego mi šmrk ispod daske. Nakon par lomljenja i čučnjeva uglavimo ga nekako tako da mu glava udari u zid pun bakterijskih kultura ali dobro bitno je da su pločice suve. Važno kod ovog vida uriniranja je onako mamuran ne zaboraviti da ne smes pravolinijski naglo ustati jer postoji šansa da otpadne kurac.