
Оно што је фалило у детињству појединим неиживљеним маторцима, па то компензују под "старе" дане, на уштрб своје деце.
Седим за компом, ћале улази у собу.
Ћале : - Шта радиш ?
Ја : - Ево, гледам нешто на нету.
Ћале : - Зајеби то, намести зуму, да тата мало рока.
ЈА : - То је ретардирана игрица.
Ћале : - Нисам те ништа питао.
Ја : - Дај матори, нећеш ваљда стварно?
Ћале : - Ае, намештај и паљба.
Ја : - Јели, ћале, јеси ти имо дечју собу, кад си био мали ?
Naziv za sobu naslednika ili naslednice kog većina majki teško može da se odrekne bez obzira koliko godina imao.
- Ženo, gde ćeš te mirišljave štapiće?
- U dečju sobu. Da iskoristim dok je mamino zlato u klubu penzionera sa društvom.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.