
Plivanje sa delfinima je najneobičniji događaj u mom životu.
Pošto su bili dresirani, bilo je dovoljno da pljesnem po površini vode rukama i da dva delfina doplivaju do mene, sačekaju da se rukama "zakačim" za njih. Tada plivaju istom brzinom i na istom međusobnom rastojanju i vuku me do suprotnog kraja bazena. Zarone, sačekaju da opet pljesne rukama i sve se ponavlja. Ako pljesnem samo jednom rukom, dolazi po mene samo jedan delfin.
Nisu mi dozvolili da zaronim : svaki put kad sam pokušala, podvukli su se ispod mene i nežno me podigli do površine.
Jednog dana su doveli slabovidu decu do ivice bazena. Svi delfini su doplivali do ivice i izbacili glave iznad vode. Ostali su na tom mestu sve vreme dok su deci bili zabavni.
Moje "druženje" sa delfinima je trajalo skoro mesec dana i svakog dana sam ponavljala taj ritual. Bazen je bio napolju, temperatura oko 20*, ali mi ništa nije smetalo.
definisani sisari, napustili blagovremeno kopno, kreću se po svetskim okeanima bez viza i papira, krstare gde im je volja po planeti koja je većma pokrivena slanom vodom, vrh su lanca ishrane, veće prirodne predatore izbegavaju ili organizovano neutrališu, ne idu u školu niti na posao, a znaju nešto više nego što ljudi znaju, definitivno vanzemaljci....
(dokazano naučno u "autostoperski vodič kroz vaseljenu")
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.