Kad je citate, citate, dodjete do poslednje strane i zao vam sto nema jos!
Izuzetno napisano štivo, toliko dobra da ne možete da je ispustite iz ruku dok ne dovršite čitanje. Po svaku cenu.
- Ženo, dođi da mi pomogneš da ustanem, utrnule mi noge!
- Pa čoveče, sediš na toj šolji već satima, nije ni čudo!
- Šta da radim kad je bila dobra knjiga...
Knjiga koju čitaš tako brzo kao da ti je poslednja u životu.
Књига непознатог аутора коју познати воле да истакну као ону уз коју проводе слободно време.
Ona koja najbolje pasuje ispod noge os stola koji se klima...
Nazalost,vecini knjige sluze za slicne stvari!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.