
Kad zakasniš sa kupovinom nečega.
-Pošto jaša ?
-70 EUR
-Pa juče je bila 50 EUR
-Dodji juče.
Poštapalica srpskih džibera, kojom poručuju sagovorniku da se neđe pojave odma, ili da se uopšte ne pojavljuje.
Problem je u tome što se ovo može shvatiti bukvalno, jer je situacija zapravo moguća. Da pojednostavim, na datumakoj granici, uz istočnu obalu Azije je moguće preći iz jednog dana u drugi, kao na carini iz jedne države u drugu. Ako se nalazite na zapadnoj strani, prelazite u dan ranije, a ako ste na istočnoj strani, u sledeći dan.
Brate, na ostrvu sam 380km istočno od Japana. Kad možeš najranije da dođeš?
- Rođače, u Tokiu sam već. Tamo sam do juče ujutro, opušteno.
Fraza korišćena za osobu koja je nepoželjna u društvu.
- Smorio si, ajde dodji juče.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.