
Kuhinja u kojoj začini i sastojci ne igraju tako bitnu ulogu, koliko samo mesto kuvanja i pripreme hrane. Naime, pošto ste celog života štedeli, pušili najgoru krdžu, jeli koske i kačamak da bi otišli na jebene Havaje ili neko slično mondensko letovalište, a sve u želji da probate i doživite nešto egzotično, žestoko se razočarate kad vam konobar donese voćnu salatu u kojoj se nalazi šljiva požegača, jabuka budimka i osipaonički bostan.
Za prosječnog ploditelja, tipa mene, predstavlja bilo koju kuhinju, taman da ima samo radni sto, u kojoj u halterima stoji ili Japanka, ili Latinoamerikanka, ili Crnkinja.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.