Prijava

Вау! Бра'о! Говна хипстерска.

Kako je kul što nisam jedini koga hipsteri nerviraju. :)

Trivunac je najveci hipster. :)

Nisam šaman nit duboki vernik u ekstazi, ali sam u često čitao o takvim iskustvima, tako da ih ne mogu tek tako odbaciti. A i zašto bih? Danas je i fizika metafizika, dostupna samo posvećenima...
(...)
Ja sam samo rekao da je fizika došla do tačke gde prestaje opservacija, a počinje spekulacija

O_O Ala lupaš. Ne postoji blaži način da ti to saopštim.

O_O Ala lupaš. Ne postoji blaži način da ti to saopštim.

Šta, nije dostupna samo posvećenima? Meni laiku zapinje kad treba da zamislim četvorodimenzionalni prostor, tebi genije verovatno ide nekako do osmodimenzionalnog, ali tih 11-12 dimenzija, ne znam kako to da shvati neposvećeni. Drugo, sama fizika kaže da pouzdanost opservacije na određenom nivou prestaje, i svoju nemogućnost da vidi dalje proglasila za odliku stvarnosti. Sve teorije koje idu dalje služe se isključivo matematičkim spekulacijama. Jesam rekao nešto netačno? Ili ne razumeš?

Почели људи и око метафизике да се кољу. Гори сте него хришћани и муслимани.

Da, posvećenima. Posvećenima nauci. Šteta što nisi izučavao višu matematiku, ali ona je jezik fizike. Ne srpski, ne engleski, nego viša matematika. A u matematici nema spekulacije. Nije to jebena humanistička nauka kao filozofija. UPS! Kakvu sam svinjariju napisao: pa filozofija nije nauka. :O Pardon. Filozofija je trla-baba-lan...
Nisam fizičar, ali jedino što mi preostaje je da im verujem (kako glupa reč za ovu priliku) na njihovim naporima da svedu kompleksne matematičke ideje na laički jezik.

Btw, normalno je da ne možeš da zamisliš četvorodimentionalni prostor kada si ti trodimenzionalno biće. Evoluirali smo u trodimenzionalnom svetu i sve s čime si se susretao u svom životu je bilo trodimenzonalno. E, tu nastupa viša matematika.

Branislave, sad si ispao gori od njega.

A u matematici nema spekulacije.

A u fizici? Molim te, odgovori mi, egzaktno, onako kako ti misliš, da vidim kako koristiš svoj mozak obrazovan na egzaktnim naukama: ako čovek naučnik dođe do činjenice da ne može da izvede eksperiment zato što njegovo eksperimentisanje remeti stanje stvari, da li je logičnije da će tu da podvuče crtu svoga znanja, eventualno da traži neki drugi način, ili da će da kaže kako je stanje stvari koje on ne posmatra krajnje neodređeno, i ovo i ono, i tu i tamo? Deca kad su mala misle da predmeti koji im nisu pred očima ne postoje, da nastaju u trenutku kad im uđu u vidno polje. Svi znamo da deca tu nisu u pravu? Šta ti misliš o tome? To je značajno pitanje, jer postavlja pitanje granica ljudskog znanja, a ovo je tema o agnosticizmu, pa eto... Daj da te čujem kako razmišljaš. Ne stidi se da lupaš. Samo me ne linkuj na Dokinse, voleo bih da čujem tebe.

Branislave, sad si ispao gori od njega.

Moj brka je veći od tvog brke!

Dijalektički ili kako?

Postoji jedno i neko drugo i oboje su jedno, a to je treće, nego kako!

Branislave, sad si ispao gori od njega.

A po čemu sam ispao gori?
Mislim, ko je on da preispituje fizičare i da daje svoje mišljenje povodom toga? To je kao kada se Crkva pita za abortus ili neki zakon, a nije kompetentna da daje takva mišljenja.
Moja pozicija je da laik, što se fizike tiče, NE SME, da, bukvalno - NE SME - da daje svoje mišljenje o fizici, jer šta god da kaže, biće ekstremno glupo. Jedino ko je kompetentan da to čini su druge kolege fizičari, što i čine. Postoje dva mainstreama danas u fizici: oni koji su za Standardni model i oni koji za Teoriju struna... Bla, bla, bla... Da ne davim više, ali poenta je: neka se fizičari međusobno svađaju ko je u pravu, ja kao laik ću da stojim sa strane i da prihvatim onoga koji izađe kao pobednik. To je princip.

ako čovek naučnik dođe do činjenice da ne može da izvede eksperiment zato što njegovo eksperimentisanje remeti stanje stvari, da li je logičnije da će tu da podvuče crtu svoga znanja, eventualno da traži neki drugi način, ili da će da kaže kako je stanje stvari koje on ne posmatra krajnje neodređeno, i ovo i ono, i tu i tamo?

Pada mi na pamet Hajzenbergov princip neodređenosti. Vidim da si zapeo za njega. Učili smo to još u osnovnoj, ako se ne varam. Da li se uopšte sećaš kako je gospodin Hajzenberg došao do toga? Jednostavnim eksperimentom. Zaključak je: ako hoćeš da odrediš poziciju čestice, ne možeš da odrediš njenu talasnu dužinu; ako hoćeš da odrediš njenu talasnu dužinu, ne možeš da odrediš njenu poziciju. Dakle, materija ima talasno-čestičnu prirodu. Kontraintuitivno? Naravno. Ali kao i većina stvari koje nam je nauka otkrivala tokom razvoja ljudske civilizacije...

Pada mi na pamet Hajzenbergov princip neodređenosti. Vidim da si zapeo za njega. Učili smo to još u osnovnoj, ako se ne varam.

У средњој. Прва година.

Mi u 4. srednje. Prirodno-matematički smer. Osećam se glupavo sad. :)

Ispao si 'gori' time što sad ti kao nekompetentan izjavljuješ koještarije na konto filozofije. Naravno da filozofija nije nauka, a to je ne čini ništa manje značajnijom i manje pouzdanijom. Štaviše, pozitivizam je skroz jednosmerna stvar i ima svoje uporište u neupitnom temelju. Posebne nauke ne dovode svoje temelje u pitanje, već ih uzimaju kao postojeće. Filozofija nije nauka baš zato što ona nema već dati temelj i daleko je skeptičnija od nauka i ona ne uzima svoje temelje zdravo za gotovo. I filozofija, za razliku od nauke ne može da se objektivno definiše i to što ona ne može da se podvrgne logičkoj operaciji definicije nije njen nedostatak već nedostatak logike. Da ne tupim dalje, odmičete se od teme, a tema glasi AGNOSTICIZAM.

Mada već prvi post ove teme vodi na udaljavanje, tako da je manje-više ispao vel'ki fejl.

Znači agnostici su neki veoma kul tipovi koji se ne nameću,ali imaju svoj način razmišljanja.E već vidim njihovu budućnost.Takvi obično iskoriste neku sitnu priliku da pokažu svoju ideju i odjednom postaju popularni.Znam.
Ali ja prvi put čujem za njih.

ako hoćeš da odrediš poziciju čestice, ne možeš da odrediš njenu talasnu dužinu; ako hoćeš da odrediš njenu talasnu dužinu, ne možeš da odrediš njenu poziciju. Dakle, materija ima talasno-čestičnu prirodu.

Ne znam zašto nam uopšte to predaju ako ne smemo o tome da razmišljamo? Ti eto ne razmišljaš, pa ne vidiš protivrečnost. To što ti ne možeš da odrediš nešto možda govori isključivo o tebi i granicama tvojih mogućnosti, a ne o samoj prirodi stvari. Ima jedna pesmica o džinu koji može zemlji da promeni lice, al ne može svojom grubom rukom da ubere stručak ljubičice. Taj džin je nesrećan jer ne može da ubere cvetić, ali morao bi da bude sasvim lud pa da tvrdi kako ljubičica ne postoji u određenom stanju dok on ne krene da je bere i smrvi usput. Šta ti misliš o tom džinu? Kad već ne smeš da misliš o fizici.

''ako čovek naučnik dođe do činjenice da ne može da izvede eksperiment zato što njegovo eksperimentisanje remeti stanje stvari, da li je logičnije da će tu da podvuče crtu svoga znanja, eventualno da traži neki drugi način, ili da će da kaže kako je stanje stvari koje on ne posmatra krajnje neodređeno, i ovo i ono, i tu i tamo? Deca kad su mala misle da predmeti koji im nisu pred očima ne postoje, da nastaju u trenutku kad im uđu u vidno polje. Svi znamo da deca tu nisu u pravu?''
Mislim da je ovo što si rekao sasvim tačno.Čovjek u nemogućnosti da riješi nešto,sam po svojoj prirodi,odbija da rešenje toga postoji.A to je samo pitanje njegovih mogućnosti.

Just don't forget to bring a towell!

Ne znam zašto nam uopšte to predaju ako ne smemo o tome da razmišljamo?

Iz istog razloga zbog kog ti predaju fovizam iz likovnog - opšta kultura. Ili, pak, da te zaintrigira, pa odeš i upišeš Fizički fakultet i zapravo se baviš time.

A ono o džinu... Previše mentalne masturbacije, previše filozofski, fuj... Ne želim time da se bakćem trenutno. Idem da jedem. Ali ozbiljno, idem da jedem. :D