Mene interesuje arheologija, istorija, starine. Pa latinski povezujem sa tim kao jednu lingvističku starinu. Zato ga volim. Voleo bih da znam i starogermanski, staroslovenski i aramejski (edit: Pa pričaš kao likovi u "gospodaru). Lomim se između 20 fakulteta između kojih se nalazi i filozofski (odsek za arheologiju) Mada upisaću nešto uzaludno i život će mi postati učmala svakodnevnica. Ituitivno osećam da je to moja sudbinska uloga. Šta ćeš. Moram da igram po scenariju.
Dok ne skapiram kako da ga pocepam.
Viđeh ga sinoć, neko sranje parovi, nešto što ni ne zaslužuje da napišem velikim slovom.
Meni je istorija dosadna. Ona je zanimljiva dok samo čitaš o njoj, saznaješ kako je nakad bilo, šta se radilo bla, bla, ali ali kad treba da se nauči sve to onda se gubim.
A latinski volim jer volim jezike. I on mi je nešto zanimljiv. I što ga svi mrze pa ja moram da ga volim.
Mada upisaću nešto uzaludno i život će mi postati učmala svakodnevnica.
I ovoga se najviše plašim, najozbiljnije.
A bio je faca.
Faca koju ni jedno jutro nisam propustila dok se prikazivalo Ne može da škodi. Na šta spade. Odma' mi pada na pamet Zdravko Čolić i detrdžent.
Naša za 2 pita cijelu gramatiku :)
Kaže da je to je jezik i da mora sve da se zna, i u pravu je. Iako smo lične zamjenice iz engleskog učili u trećem moramo ih i sad znati :)
@SmradHujo
Blago tebi kad imaš njemački. Ja imam raspali italijanski koji tri godine otvorila nisam. I onda moram sama učiti njemački -.-
Da imam njemački mislim da bih se ubijala od njega. To bi bilo jedino što bih učila.
E baš si me utješio :D Al' ima sličnosti sa engleskom gramatikom, bar sam tako čula, pa ne bi trebalo da je teško naučiti. Ali su im riječi zeznute, crknem dok izgovorim.
Mladalački bunt. Tako poznat i nenadjebiv osećaj stajanja u redu manjine, jer šta ćeš na drugoj strani, njih je već dovoljno. :)
Doživotno u manjini :D Al' fora što nisam u manjini čisto da bih bila izdvojena, samo se moje mišljenje poklapa sa mišljenjem manjine.
citiranje(citat (velikim slovima) na početku, enter, kucaš tekst tatic (velikim slovima)
Al' fora što nisam u manjini čisto da bih bila izdvojena, samo se moje mišljenje poklapa sa mišljenjem manjine.
Lepo je braniti svoj stav, ali nikad slepo uprkost činjenicama koji govorno protivno, dogmatika nikud ne vodi. Čovek koji ne menja mišljenje nije čovek. U osnovi mišljenja je dinamika, a ne statika, tezom i antitezom dolazi se do sinteze, a ta sinteza bi trebalo da bude onaj kompromis učesnika rasprave.
Volim politički korektne rasprave zasnovane na argumentima.
U svakom slucaju, branite svoje misljenje.
Znam kako se citira, ispravih se nego se u momentu pogubih dok sam kucala.
Volim politički korektne rasprave zasnovane na argumentima.
Negdje na početku godine je bila rasprava po školama oko neke eksterne mature (koju mnogi zovu ekstremna, toliko o tome) i kad nisam uopšte bila upućena bila sam protiv. I nikog nisam ubjeđivala da sam u pravu je to bilo moje samo mišljenje, zapravo nije bilo zasnovano na činjenicama nego bezvezno nešto. Kasnij sam se raspitala shvatila koliko je ta eksterna bolja od interne i da je donesen zakon koji se ne može promijeniti da učenici mogu samo da traže da im se malo prilagodi. Ali to nikome ne dolazi do mozga. Svima je štrajk bio rešenje. Kasnije se formirala Zajednica učenika i ja odem kao predstavnik mog odjeljenja i posle sastanka mi prilaze likovi i pitaju kad će se štrajkovati. Fino im objasniš prednosti eksterne mature i da taj štraj ne donosi dobro ali oni bi da štrajkuju. Pitaš ih zašto a oni ti kažu "Zato!". To mi je apsolutno neargumentovano.
Probel manjine je u tome što ima svoje mišljenje,za razliku od kolektivnog mišljenja većine.Sad zbog tog problema,i neko ko pripada globalnoj manjini,može biti manjina i u samoj manjini,i tako dalje,i tako dalje,do nekog nivo gde on postaje depresivni usamljeni rendžer,što i nije baš bajno.Ali,da nema toga,opet bi manjina preovladala nad većinom i samim tim postala većina,što je u neku ruku dobro,a u neku ruku loše.
Nije stvar u brojnosti, stvar je sadržaju koji se propagira i u idejama koje nose manjina i većina. Ne smeš biti u manjini samo zbog njihove brojnosti niti u većini ponovo iz istog razloga. Kvalitet pre svega, ne kvantitet.
Al' u velikom broju slučajeva tu većinu čine par ljudi koji imaju svoje mišljenje i to mišljenje se donekle poklopilo i još gomila ljudi koji su tu zbog njih. U toj većini su čisto da bi bili većina.
Dosta toga zavisi od sposobnosti ubeđivanja onoga ko širi seme ideje. I naravno metalni sklop ljudi na koje ideje širi, tačnije stepen njihovo kritičko-racionalno prihvatanja uverenja. (Mnoge pogrešne ideologije su bile široko prihvaćene delimično i zbog harizme koju su nosili oni koji su iz zagovarali)
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Ma standardno, došlo mi je da vam napišem svoje neke današnje impresije. Ništa više.
Joj pa meni da tako nešto dođe o'ma bi ga u definiciju sasuo.Al me neće,pa me neće,sve neke hejterske defnicije pravim u poslednje vreme.
Ispovijest jednog tinejĐera. :D
Ja kad kažem da ga volim gledaju me k'o budalu.
Viđeh ga sinoć, neko sranje parovi, nešto što ni ne zaslužuje da napišem velikim slovom.
Mene interesuje arheologija, istorija, starine. Pa latinski povezujem sa tim kao jednu lingvističku starinu. Zato ga volim. Voleo bih da znam i starogermanski, staroslovenski i aramejski (edit: Pa pričaš kao likovi u "gospodaru). Lomim se između 20 fakulteta između kojih se nalazi i filozofski (odsek za arheologiju) Mada upisaću nešto uzaludno i život će mi postati učmala svakodnevnica. Ituitivno osećam da je to moja sudbinska uloga. Šta ćeš. Moram da igram po scenariju.
Dok ne skapiram kako da ga pocepam.
A bio je faca.
Meni je istorija dosadna. Ona je zanimljiva dok samo čitaš o njoj, saznaješ kako je nakad bilo, šta se radilo bla, bla, ali ali kad treba da se nauči sve to onda se gubim.
A latinski volim jer volim jezike. I on mi je nešto zanimljiv. I što ga svi mrze pa ja moram da ga volim.
I ovoga se najviše plašim, najozbiljnije.
Faca koju ni jedno jutro nisam propustila dok se prikazivalo Ne može da škodi. Na šta spade. Odma' mi pada na pamet Zdravko Čolić i detrdžent.
Ne znam,možda i sa profesorom ima veze.Ova moja kretenuša mala,moram tečno da menjam reči po deklinaciji za 2.Malo falilio da me obori.
Naša za 2 pita cijelu gramatiku :)
Kaže da je to je jezik i da mora sve da se zna, i u pravu je. Iako smo lične zamjenice iz engleskog učili u trećem moramo ih i sad znati :)
Meni od stranih jezika samo enegleski ide.Ovaj nemački natucam pomalo,ali latinski mi je noćna mora.
Samo ću reći, "Pustolov" i odvrnuti slavinu sa čarobnim mrakom sa Antarktika.
@SmradHujo
Blago tebi kad imaš njemački. Ja imam raspali italijanski koji tri godine otvorila nisam. I onda moram sama učiti njemački -.-
Da imam njemački mislim da bih se ubijala od njega. To bi bilo jedino što bih učila.
@Culle
Stidim se u njegovo ime.
Fin je,fin je nemački.Nema izuzetaka,sav je u pravilima.Lako se naštreba.
Eh, ti vanabi lingvisti....
Mladalački bunt. Tako poznat i nenadjebiv osećaj stajanja u redu manjine, jer šta ćeš na drugoj strani, njih je već dovoljno. :)
E baš si me utješio :D Al' ima sličnosti sa engleskom gramatikom, bar sam tako čula, pa ne bi trebalo da je teško naučiti. Ali su im riječi zeznute, crknem dok izgovorim.
Doživotno u manjini :D Al' fora što nisam u manjini čisto da bih bila izdvojena, samo se moje mišljenje poklapa sa mišljenjem manjine.
citiranje(citat (velikim slovima) na početku, enter, kucaš tekst tatic (velikim slovima)
Lepo je braniti svoj stav, ali nikad slepo uprkost činjenicama koji govorno protivno, dogmatika nikud ne vodi. Čovek koji ne menja mišljenje nije čovek. U osnovi mišljenja je dinamika, a ne statika, tezom i antitezom dolazi se do sinteze, a ta sinteza bi trebalo da bude onaj kompromis učesnika rasprave.
Volim politički korektne rasprave zasnovane na argumentima.
U svakom slucaju, branite svoje misljenje.
Znam kako se citira, ispravih se nego se u momentu pogubih dok sam kucala.
Negdje na početku godine je bila rasprava po školama oko neke eksterne mature (koju mnogi zovu ekstremna, toliko o tome) i kad nisam uopšte bila upućena bila sam protiv. I nikog nisam ubjeđivala da sam u pravu je to bilo moje samo mišljenje, zapravo nije bilo zasnovano na činjenicama nego bezvezno nešto. Kasnij sam se raspitala shvatila koliko je ta eksterna bolja od interne i da je donesen zakon koji se ne može promijeniti da učenici mogu samo da traže da im se malo prilagodi. Ali to nikome ne dolazi do mozga. Svima je štrajk bio rešenje. Kasnije se formirala Zajednica učenika i ja odem kao predstavnik mog odjeljenja i posle sastanka mi prilaze likovi i pitaju kad će se štrajkovati. Fino im objasniš prednosti eksterne mature i da taj štraj ne donosi dobro ali oni bi da štrajkuju. Pitaš ih zašto a oni ti kažu "Zato!". To mi je apsolutno neargumentovano.
Probel manjine je u tome što ima svoje mišljenje,za razliku od kolektivnog mišljenja većine.Sad zbog tog problema,i neko ko pripada globalnoj manjini,može biti manjina i u samoj manjini,i tako dalje,i tako dalje,do nekog nivo gde on postaje depresivni usamljeni rendžer,što i nije baš bajno.Ali,da nema toga,opet bi manjina preovladala nad većinom i samim tim postala većina,što je u neku ruku dobro,a u neku ruku loše.
Nije stvar u brojnosti, stvar je sadržaju koji se propagira i u idejama koje nose manjina i većina. Ne smeš biti u manjini samo zbog njihove brojnosti niti u većini ponovo iz istog razloga. Kvalitet pre svega, ne kvantitet.
Poenta svega je:
Al' u velikom broju slučajeva tu većinu čine par ljudi koji imaju svoje mišljenje i to mišljenje se donekle poklopilo i još gomila ljudi koji su tu zbog njih. U toj većini su čisto da bi bili većina.
Mi smo odrasli u zemlji gde kvantitet znači !"#$%&/)=?.
Doduše,nismo mi jedini,ono sranje od avatara zaradilo preko tri milijarde.
Nisam ja ni rekao da je stvar u brojnosti.Stvar je u PRETERANOJ brojnosti,koja guši malobrojniost.
Dosta toga zavisi od sposobnosti ubeđivanja onoga ko širi seme ideje. I naravno metalni sklop ljudi na koje ideje širi, tačnije stepen njihovo kritičko-racionalno prihvatanja uverenja. (Mnoge pogrešne ideologije su bile široko prihvaćene delimično i zbog harizme koju su nosili oni koji su iz zagovarali)