Hormoni su jako bitni ali nisu dovoljni za rješenje problema.
Recimo dječacima prije puberteta hormoni skoro da uopšte nisu proradili, i nivo hormona i muških i ženskih kod djece prije puberteta se ne razlikuje mnogo kod dječaka i djevojčica.
Pa ipak, dječaci se igraju fudbala, rata, autićima, pištoljima, a djevojčice lutkama, lastišem, doktora i sl.
A niko ih na to ne tjera. Tačno je da se dječaku kupe muške igračke, a djevojčici ženske, ali oni te igračke i zavole, a ne pokazuju skoro nikakav interes za igračke suprotnog pola.
Osim toga i ponašanje dječaka i djevojčica, nevezano za igre koje igraju i igračke koje koriste dosta je različito, iako se zna da im još hormoni uopšte nisu proradili u pravom smislu.
hormoni su uvek tu ali tek u pubertetu pocinju da rade punom parom ... ali su tu od rodjenja... zlezde ih luce u ceka se samo period kada je (po genetici osobe) ta osoba odnosno to dete spremno da krene u lucenje hormona drugim tempom... primer ce biti devojcica koja dobila svoju prvu menstruaciju jos u 2 razredu osnovne ...
mnogo toga je nametnuto i vremenom prihvaceno kao pravilo ... sve cime se deca igraju su proizvod drustva ... decacima je namenjena uloga da budu ratnici a devojcice da cuvaju bebe i maju se po kuhinji ... po meni vrlo pogresno ali trenutno zivimo u takvom sistemu... pa i pored toga opet hormoni su tu da ih "opredele" sta ce se igrati ... npr. decak ima visi nivo testosterona i on ce biti ratoborniji od devojcice
A kakve veze hormoni imaju sa suštinskom razlikom između muških i ženskih parfema?
(koji se BTW prave od skoro istih biljaka, ali u različitim omjerima, a svako može u milionima parfema, veoma različitih međusobno, skoro bez greške reći koji je muški, a koji ženski, i to može čak i laik, dakle nije potrebno stručno znanje)
ja kao muskarac sa odredjenim brojem i razmerom brojnih hormona cu odredjenu formulu feromona da osetim na jedan nacin ... ti ces na drugi ... a neka zena ce na treci ...
kod mene, tebe i kod te zene nece se isto manifestovati isti parfem iz prostog razloga sto ce feromoni da izazovu lucenje odredjene razmere hormana kod svake jedinke razlicito.
Ma kakvi crni feromoni. Feromoni ni nemaju jak miris. Djeluju podsvjesno. I nemaju veze sa industrijom parfema. Oni uopšte nisu u sastavu parfema. Bili su neki pokušaji dodavanja feromona u parfeme da bi se time privukao suprotni pol, i ti su pokušaji bili neuspiješni. Čovjek (bilo muško bilo žensko) reaguje samo na tačno određene feromone određene žene (ili muškarca ako je žena) koja mu se sviđa.
A u parfeme koje proizvode parfimerije ulaze samo alkoholi i eterična ulja kojekakvih biljaka, i pritome se iste biljke koriste i za ženske i za muške parfeme, a parfema ima na hiljade i svi se razlikuju.
Pa ipak, vrlo lako prepoznamo koji je muški parfem, a koji je ženski, samo na osnovu mirisa.
Radi se samo o omjeru različitih sastojaka. I mi neke omjere doživljavamo kao suštinski muške, a neke kao suštinski ženske.
A opet među muškima postoje ogromne razlika, kao i među ženskima.
Kako to sve objasniti pojma nemam.
Jedno objašnjenje bi moglo biti da se radi o znanju "a posteriori", tj. da smo nakon susretanja sa brojnim muškim i ženskim parfemima naučili kako tipičan muški, odnosno ženski parfem miriši, i da onda to znanje primjenjujemo na nove parfeme sa kojima se se susrećemo.
Ali možda i nije tako. MOŽDA BI MI ČAK I PRVI PUT U ŽIVOTU KADA SE SUSRETNEMO SA BILO KAKVIM PARFEMOM, mogli odrediti da li je muški ili ženski. U to nisam siguran i taj eksperiment bi se mogao sprovesti ako bismo neke urođenike koji se nikad nisu susretali sa parfemima pitali da razvrstaju 10 parfema na muške i ženske.
Ako bi oni bili uspješni u tome, to bi značilo da postoji NEKA SUŠTINSKI MUŠKA I SUŠTINSKI ŽENSKA KOMBINACIJA SASTOJAKA U PARFEMIMA, ČIJE BI POSTOJANJE BILO JAKO TEŠKO OBJASNITI, a ako bi bili neuspiješni, to bi značilo da smo mi naše vještine razlikovanja muških od ženskih parfema naučili kroz iskustvo.
neka feromoni budu bilo sta drugo .. po mom misljenju princip je isti .. inace za ovo sa urodjenicima mislim da bi bila dobra fora ...
a sta ako se dete prilikom prvog susreta sa majkom veze izmedju ostalog i preko mirisa?? da li smo jos od rodjenja u stanju da prepoznamo koji miris pripada grupi sa manjim brojem testosterona?
da li smo jos od rodjenja u stanju da prepoznamo koji miris pripada grupi sa manjim brojem testosterona?
Možda je i to u pitanju. Baš zato bi valjalo napraviti taj eksperiment. Dakle sa urođenicima iz neke kulture gdje se niko ne parfemiše i koji se ni sa kakvim parfemima nisu susretali.
A posteriori, empirija, može biti ključ ako govorimo o parfemima.
Uzmimo za primer znojavo muško i žensko telo. Iz iskustva znam da se znojavi muškarci mnogo više osećaju, da je njihov miris znoja jači nego kod žene, pa su njihovi parfemi jednostavno jači za čulo mirisa od ženskih parfema. Možda po jačini koja nam draži čulo pripišemo mušku ili žensku etiketu nekom parfemu. Jednostavno puka jačina kao fundament, a ostalo je stvar iskustva.
Bilo bi fino da možemo da uradimo ovo ispitivanje, mada mogla bi se tu koristiti i deca. Ona nemaju baš puno iskustva sa parfemima, ne bi bilo baš verodostojno ali dobili bi smo neke podatke, kakve takve.
Jednostavno puka jačina kao fundament, a ostalo je stvar iskustva.
E jebi ga sad. Ja sam se lično susreo sa mnogim ženskim parfemima koji su kud i kamo jači od muških, i čak napadniji, pa opet, bez problema znam da su ženski.
Ali nemoguće je nerazlikovati muški i ženski miris oznojenog tela. Zar ne? Ili grešim?
To je uglavnom istina. Ali ja nisam pričao o prirodnom mirisu muškarca i žene, nego o parfemima, baš zato što su oni neopterećeni biologijom, a ipak vrlo lako razlikujemo mušku od ženske varijante.
Hteo sam da primarni razlog za parfem tražim u znojenju(ako pođemo od hipoteze da je parfem nastao iz razloga da se znoj manje oseti), ali ti reče da znaš ženske parfeme koji su jači i napadniji, tako da sam opet u ćorsokaku.
Cijeli naš problem bi se dao formulisati na slijedeći način:
"Da li su muškost i ženskost isključivo pojmovi koji se tiču biologije i društvenih faktora, ili se radi o nekim dubljim univerzalnim principima, koji prevazilaze biološka i društvena razmatranja? Ako je u pitanju ovo prvo (isključivo biološki i društveni pojmovi), onda nam valja objasniti kako su pojmovi muškog i ženskog uspijeli da se ispolje i vrlo jasno očituju i na nekim poljima koja nemaju veze ni sa biologijom ni sa društvenim odnosima moći (kao što su dizajn mobilnih telefona i sl.), a ako je u pitanju ovo drugo (metafizički, ili univerzalni principi), onda bi trebali prodrijeti u suštinu tih principa, i objasniti njihovo postojanje. Ili je možda nešto treće, nešto što prevazilazi puku biologiju i društvene faktore, ali ipak ne zalazi u metafiziku"
Svakojaka zanimljiva pitanja su isksla u ovom platonovskom dijalogu. :)
Nemam odgovor na njih, osim možda da povežem neke zaključke, npr:
Kod većine sisara mužjaci su ti koji "ganjaju" ženke i iniciraju seks. Osim toga mužjaci su zavodnici, nastoje se dopasti ženkama. Taj zavodnički element se odrazio npr. u tome što su mužjaci obično ljepši i nakinđureniji od ženki. Ženke su manje i neuglednije.
i
Danas, ko ima pravu moć u seksu? Ko kontroliše da li će do seksa doći ili neće? Muškarac je taj koji inicira, ali sve zavisi od ženinog odgovora.
Koliko vidim, ništa tu nije različito. Muškarci se “kinđure” na drugi način, drugim sredstvima, ali sve ostaje isto: moraju da iniciraju seks, a od njihovih “ukrasa” (izgleda lica i tijela, šarma, priče, para i moći – vjerovatno u poretku suprotnom od napisanog) zavisi da li će ženka pristati na isti. Načini i sredstva kinđurenja su morala da se promijene tokom vijekova, jasno.
Možda kliše, ali ja bih žensko šminkanje zaista dovela u vezu sa ratničkim bojama, što je ritualan obred bio i ostao, zasnovan na vjerovanju da će te boje i šare obezbijediti uspjeh u ratu, lovu, nekom drugom svetom obredu, i samo mazanje je, autosugestivno, povećavalo samouvjerenost, odlučnost, sigurnost i hrabrost. Isto važi za današnje žene: “ne šminkaju se zbog drugih, nego zbog sebe, odnosno šminkaju se da budu lijepe” - reći će 90% njih. Okej, tačno, ali im opet šminkanje daje i/ili ojačava te gorenavedene osobine, isto što radi i (subjektivni) osjećaj da su lijepe.
Možda su muškarcima, nakon dosadašnjeg razvoja civilizacije, prestala da trebaju više TA primitivna, nazvaću ih tako, sredstva ohrabrivanja. Sad traže i imaju druge načine da se potvrde i ojačaju svoj status. Opet su i ta sredstva smiješna, ali tako je.
Kad smo kod “primitivnosti”, ali ne primitivnosti u onom lošem smislu, nego u smislu prvobitnosti i blizine iskonskom, da, smatram da su žene primitivnije. One ostaju da postoje uvijek negdje u sferi OSJEĆANJA i brige za potomstvo, za egzistenciju njih samih i mladunčadi njihovih, dok se muškarci više odmeću u sferu duha, duhovnosti i RAZUMA, kao i brige za svijet i život, egzistenciju u filozofskom smislu.
Žene su dosta skučene u promišljanjima ove vrste. Za primjer neću uzimati dostignuća u nauci bilo koje vrste, nego u umjetnosti, u književnosti prije svega.
Pogledajte koliko su rijetke žene-pisci, mislim dobri pisci i pjesnikinje. Nikad žena ne može da se odvoji od sebe i od svojih primarnih potreba i samo njoj važnih osjećanja (sve u pozitivnom kontekstu, naravno) i da svoju misao generalizuje i univerzalizuje.
I ne prihvatam kao protivargument tvrdnje da su žene dugi niz vijekova bile potlačene, nisu znale ni da čitaju ni da pišu itd, itd. U mnogim državama (Engleska, Francuska, Rusija) žene su itekako obrazovane i načitane bar dva vijeka. A od polovine 20. vijeka ova tvdnja je definitivno bespredmetna. Ipak, muškarci vladaju i ovim umjetničkim poljem, koje nema veze ni sa moći ni sa fizičkom snagom (što se obično smatra kao muški princip), čak naprotiv u mnogim slučajevima.
Šta je to što muškarcu daje primat i ovdje? Zašto su muškarci bolji?
Znaš kako. Ja sam čuo za neku teoriju, da muškarci pošto ne mogu da rađaju, (a rađanje je prava plodnost, pravljenje djece ne može tako jako psihički da djeluje na muškarca), da bi se ostvarili, prinuđeni su da budu plodni u sferi duha. Dok je žena direktno, fizički plodna i životvorna.
Time bi se možda mogao objasniti sveopšti muški primat u gotovo svakoj nauci i umjetnosti. A s vremenom, se ta tendencija kod muškaraca samo još više i više razvijala.
E sad, s obzirom da je natalitet sve manji i da žene sve manje rađaju i manje se posvećuju porodici, može se očekivati da i one postanu sve plodnije u sferi duha, a da li će cijena toga biti približavanje civilizacije izumiranju i bijela kuga, to ostaje da se vidi.
I takođe pitanje je da li je to dobro. Jer kad ni jedan pol ne bi otjelovljivao taj "primitivni" aspekt, osjećanja, toplinu, itd. (mislim na pozitivnu primitivnost, kao što si ti rekla), onda bi ljudski rod mogao lako da postane isuviše hladan, preracionalan, sračunat, bezosjećajan itd. Što ne valja. Emocije su bitne koliko i razum, a nekad čak i bitnije. (Ali i razum je u određenim situacijama bitniji, ne kaže se džabe "treba sačuvati hladnu glavu", itd.)
Sve u svemu između polova postoji harmonija i dopunjavanje, a to se može narušiti ako se polovi u svemu izjednače.
Hormoni su jako bitni ali nisu dovoljni za rješenje problema.
Recimo dječacima prije puberteta hormoni skoro da uopšte nisu proradili, i nivo hormona i muških i ženskih kod djece prije puberteta se ne razlikuje mnogo kod dječaka i djevojčica.
Pa ipak, dječaci se igraju fudbala, rata, autićima, pištoljima, a djevojčice lutkama, lastišem, doktora i sl.
A niko ih na to ne tjera. Tačno je da se dječaku kupe muške igračke, a djevojčici ženske, ali oni te igračke i zavole, a ne pokazuju skoro nikakav interes za igračke suprotnog pola.
Osim toga i ponašanje dječaka i djevojčica, nevezano za igre koje igraju i igračke koje koriste dosta je različito, iako se zna da im još hormoni uopšte nisu proradili u pravom smislu.
hormoni su uvek tu ali tek u pubertetu pocinju da rade punom parom ... ali su tu od rodjenja... zlezde ih luce u ceka se samo period kada je (po genetici osobe) ta osoba odnosno to dete spremno da krene u lucenje hormona drugim tempom... primer ce biti devojcica koja dobila svoju prvu menstruaciju jos u 2 razredu osnovne ...
mnogo toga je nametnuto i vremenom prihvaceno kao pravilo ... sve cime se deca igraju su proizvod drustva ... decacima je namenjena uloga da budu ratnici a devojcice da cuvaju bebe i maju se po kuhinji ... po meni vrlo pogresno ali trenutno zivimo u takvom sistemu... pa i pored toga opet hormoni su tu da ih "opredele" sta ce se igrati ... npr. decak ima visi nivo testosterona i on ce biti ratoborniji od devojcice
A kakve veze hormoni imaju sa suštinskom razlikom između muških i ženskih parfema?
(koji se BTW prave od skoro istih biljaka, ali u različitim omjerima, a svako može u milionima parfema, veoma različitih međusobno, skoro bez greške reći koji je muški, a koji ženski, i to može čak i laik, dakle nije potrebno stručno znanje)
u pitanju su feromoni ...
ja kao muskarac sa odredjenim brojem i razmerom brojnih hormona cu odredjenu formulu feromona da osetim na jedan nacin ... ti ces na drugi ... a neka zena ce na treci ...
kod mene, tebe i kod te zene nece se isto manifestovati isti parfem iz prostog razloga sto ce feromoni da izazovu lucenje odredjene razmere hormana kod svake jedinke razlicito.
Ma kakvi crni feromoni. Feromoni ni nemaju jak miris. Djeluju podsvjesno. I nemaju veze sa industrijom parfema. Oni uopšte nisu u sastavu parfema. Bili su neki pokušaji dodavanja feromona u parfeme da bi se time privukao suprotni pol, i ti su pokušaji bili neuspiješni. Čovjek (bilo muško bilo žensko) reaguje samo na tačno određene feromone određene žene (ili muškarca ako je žena) koja mu se sviđa.
A u parfeme koje proizvode parfimerije ulaze samo alkoholi i eterična ulja kojekakvih biljaka, i pritome se iste biljke koriste i za ženske i za muške parfeme, a parfema ima na hiljade i svi se razlikuju.
Pa ipak, vrlo lako prepoznamo koji je muški parfem, a koji je ženski, samo na osnovu mirisa.
Radi se samo o omjeru različitih sastojaka. I mi neke omjere doživljavamo kao suštinski muške, a neke kao suštinski ženske.
A opet među muškima postoje ogromne razlika, kao i među ženskima.
Kako to sve objasniti pojma nemam.
Jedno objašnjenje bi moglo biti da se radi o znanju "a posteriori", tj. da smo nakon susretanja sa brojnim muškim i ženskim parfemima naučili kako tipičan muški, odnosno ženski parfem miriši, i da onda to znanje primjenjujemo na nove parfeme sa kojima se se susrećemo.
Ali možda i nije tako. MOŽDA BI MI ČAK I PRVI PUT U ŽIVOTU KADA SE SUSRETNEMO SA BILO KAKVIM PARFEMOM, mogli odrediti da li je muški ili ženski. U to nisam siguran i taj eksperiment bi se mogao sprovesti ako bismo neke urođenike koji se nikad nisu susretali sa parfemima pitali da razvrstaju 10 parfema na muške i ženske.
Ako bi oni bili uspješni u tome, to bi značilo da postoji NEKA SUŠTINSKI MUŠKA I SUŠTINSKI ŽENSKA KOMBINACIJA SASTOJAKA U PARFEMIMA, ČIJE BI POSTOJANJE BILO JAKO TEŠKO OBJASNITI, a ako bi bili neuspiješni, to bi značilo da smo mi naše vještine razlikovanja muških od ženskih parfema naučili kroz iskustvo.
neka feromoni budu bilo sta drugo .. po mom misljenju princip je isti .. inace za ovo sa urodjenicima mislim da bi bila dobra fora ...
a sta ako se dete prilikom prvog susreta sa majkom veze izmedju ostalog i preko mirisa?? da li smo jos od rodjenja u stanju da prepoznamo koji miris pripada grupi sa manjim brojem testosterona?
Možda je i to u pitanju. Baš zato bi valjalo napraviti taj eksperiment. Dakle sa urođenicima iz neke kulture gdje se niko ne parfemiše i koji se ni sa kakvim parfemima nisu susretali.
A posteriori, empirija, može biti ključ ako govorimo o parfemima.
Uzmimo za primer znojavo muško i žensko telo. Iz iskustva znam da se znojavi muškarci mnogo više osećaju, da je njihov miris znoja jači nego kod žene, pa su njihovi parfemi jednostavno jači za čulo mirisa od ženskih parfema. Možda po jačini koja nam draži čulo pripišemo mušku ili žensku etiketu nekom parfemu. Jednostavno puka jačina kao fundament, a ostalo je stvar iskustva.
Bilo bi fino da možemo da uradimo ovo ispitivanje, mada mogla bi se tu koristiti i deca. Ona nemaju baš puno iskustva sa parfemima, ne bi bilo baš verodostojno ali dobili bi smo neke podatke, kakve takve.
koliko je meni poznato ..znoj nema miris.. tek sa dodirom sa supstancama sa koze popirima miris ...
E jebi ga sad. Ja sam se lično susreo sa mnogim ženskim parfemima koji su kud i kamo jači od muških, i čak napadniji, pa opet, bez problema znam da su ženski.
U redu, možda je tako. Ali nemoguće je nerazlikovati muški i ženski miris oznojenog tela. Zar ne? Ili grešim?
To je uglavnom istina. Ali ja nisam pričao o prirodnom mirisu muškarca i žene, nego o parfemima, baš zato što su oni neopterećeni biologijom, a ipak vrlo lako razlikujemo mušku od ženske varijante.
Hteo sam da primarni razlog za parfem tražim u znojenju(ako pođemo od hipoteze da je parfem nastao iz razloga da se znoj manje oseti), ali ti reče da znaš ženske parfeme koji su jači i napadniji, tako da sam opet u ćorsokaku.
primarni razlog nastanka parfema jeste da se privuce sto veci broj partnera ... :) i pored toga da se Luj ne znam koji okupa ko covek :)))
Cijeli naš problem bi se dao formulisati na slijedeći način:
"Da li su muškost i ženskost isključivo pojmovi koji se tiču biologije i društvenih faktora, ili se radi o nekim dubljim univerzalnim principima, koji prevazilaze biološka i društvena razmatranja? Ako je u pitanju ovo prvo (isključivo biološki i društveni pojmovi), onda nam valja objasniti kako su pojmovi muškog i ženskog uspijeli da se ispolje i vrlo jasno očituju i na nekim poljima koja nemaju veze ni sa biologijom ni sa društvenim odnosima moći (kao što su dizajn mobilnih telefona i sl.), a ako je u pitanju ovo drugo (metafizički, ili univerzalni principi), onda bi trebali prodrijeti u suštinu tih principa, i objasniti njihovo postojanje. Ili je možda nešto treće, nešto što prevazilazi puku biologiju i društvene faktore, ali ipak ne zalazi u metafiziku"
Metafizika, nego šta.
Fizičko metanje kurca u žensko.
A jesam lud. HAhHHAhAAAAAAAaaaa
Fizičko metanje kurca u žensko.
A jesam lud. HAhHHAhAAAAAAAaaaa
Nisi lud, ti si baš duhovit.
Svakojaka zanimljiva pitanja su isksla u ovom platonovskom dijalogu. :)
Nemam odgovor na njih, osim možda da povežem neke zaključke, npr:
i
Koliko vidim, ništa tu nije različito. Muškarci se “kinđure” na drugi način, drugim sredstvima, ali sve ostaje isto: moraju da iniciraju seks, a od njihovih “ukrasa” (izgleda lica i tijela, šarma, priče, para i moći – vjerovatno u poretku suprotnom od napisanog) zavisi da li će ženka pristati na isti. Načini i sredstva kinđurenja su morala da se promijene tokom vijekova, jasno.
Možda kliše, ali ja bih žensko šminkanje zaista dovela u vezu sa ratničkim bojama, što je ritualan obred bio i ostao, zasnovan na vjerovanju da će te boje i šare obezbijediti uspjeh u ratu, lovu, nekom drugom svetom obredu, i samo mazanje je, autosugestivno, povećavalo samouvjerenost, odlučnost, sigurnost i hrabrost. Isto važi za današnje žene: “ne šminkaju se zbog drugih, nego zbog sebe, odnosno šminkaju se da budu lijepe” - reći će 90% njih. Okej, tačno, ali im opet šminkanje daje i/ili ojačava te gorenavedene osobine, isto što radi i (subjektivni) osjećaj da su lijepe.
Možda su muškarcima, nakon dosadašnjeg razvoja civilizacije, prestala da trebaju više TA primitivna, nazvaću ih tako, sredstva ohrabrivanja. Sad traže i imaju druge načine da se potvrde i ojačaju svoj status. Opet su i ta sredstva smiješna, ali tako je.
Kad smo kod “primitivnosti”, ali ne primitivnosti u onom lošem smislu, nego u smislu prvobitnosti i blizine iskonskom, da, smatram da su žene primitivnije. One ostaju da postoje uvijek negdje u sferi OSJEĆANJA i brige za potomstvo, za egzistenciju njih samih i mladunčadi njihovih, dok se muškarci više odmeću u sferu duha, duhovnosti i RAZUMA, kao i brige za svijet i život, egzistenciju u filozofskom smislu.
Žene su dosta skučene u promišljanjima ove vrste. Za primjer neću uzimati dostignuća u nauci bilo koje vrste, nego u umjetnosti, u književnosti prije svega.
Pogledajte koliko su rijetke žene-pisci, mislim dobri pisci i pjesnikinje. Nikad žena ne može da se odvoji od sebe i od svojih primarnih potreba i samo njoj važnih osjećanja (sve u pozitivnom kontekstu, naravno) i da svoju misao generalizuje i univerzalizuje.
I ne prihvatam kao protivargument tvrdnje da su žene dugi niz vijekova bile potlačene, nisu znale ni da čitaju ni da pišu itd, itd. U mnogim državama (Engleska, Francuska, Rusija) žene su itekako obrazovane i načitane bar dva vijeka. A od polovine 20. vijeka ova tvdnja je definitivno bespredmetna. Ipak, muškarci vladaju i ovim umjetničkim poljem, koje nema veze ni sa moći ni sa fizičkom snagom (što se obično smatra kao muški princip), čak naprotiv u mnogim slučajevima.
Šta je to što muškarcu daje primat i ovdje? Zašto su muškarci bolji?
___
Eto vam jedan velik post. :)
Znaš kako. Ja sam čuo za neku teoriju, da muškarci pošto ne mogu da rađaju, (a rađanje je prava plodnost, pravljenje djece ne može tako jako psihički da djeluje na muškarca), da bi se ostvarili, prinuđeni su da budu plodni u sferi duha. Dok je žena direktno, fizički plodna i životvorna.
Time bi se možda mogao objasniti sveopšti muški primat u gotovo svakoj nauci i umjetnosti. A s vremenom, se ta tendencija kod muškaraca samo još više i više razvijala.
E sad, s obzirom da je natalitet sve manji i da žene sve manje rađaju i manje se posvećuju porodici, može se očekivati da i one postanu sve plodnije u sferi duha, a da li će cijena toga biti približavanje civilizacije izumiranju i bijela kuga, to ostaje da se vidi.
I takođe pitanje je da li je to dobro. Jer kad ni jedan pol ne bi otjelovljivao taj "primitivni" aspekt, osjećanja, toplinu, itd. (mislim na pozitivnu primitivnost, kao što si ti rekla), onda bi ljudski rod mogao lako da postane isuviše hladan, preracionalan, sračunat, bezosjećajan itd. Što ne valja. Emocije su bitne koliko i razum, a nekad čak i bitnije. (Ali i razum je u određenim situacijama bitniji, ne kaže se džabe "treba sačuvati hladnu glavu", itd.)
Sve u svemu između polova postoji harmonija i dopunjavanje, a to se može narušiti ako se polovi u svemu izjednače.
Nisam čula za ovo, ali sviđa mi se. Objašnjava čak.