Prijava

Šta mislite kojim je jezikom govorio običan narod u Srbiji za vrijeme Nemanjića, i koliko se taj jezik razlikovao od današnjeg srpskog?

BTW, znam da su u pisanim dokumentima korišteni razni arhaični jezici tipa starogrčkog, staroslovenskog, srpskoslovenskog i sl. ali mene zanima baš kako je narod tada govorio.

To je dosta bitno, jer se time može dosta saznati o razvoju današnjeg srpskog jezika.

Ako je tadašnji govorni narodni jezik bio dosta sličan današnjem, to znači da je srpski u ovom sadašnjem obliku jako star jezik, vjerovatno stariji i od engleskog.

Ako nije, to onda znači da se tek kasnije uobličio.

Ja lično mislim da je narodni govor tad bio dosta sličan današnjem jeziku, jer je epska poezija stvarana na narodnom jeziku, a mi jezik epske poezije danas odlično razumijemo.

Međutim, pitanje je koliko su se epske pjesme izmijenile od njihovog nastanka do trenutka kad ih je Vuk Karadžić zapisao, tako da je moguće i da su se kroz vijekove znatno približile današnjem jeziku, iako su u početku bile dosta drugačije.

Interesuju me i vaša lična mišljenja, a pogotovo ako neko zna neku stručnu informaciju.

Mislim da ne bismo mogli bas da pricamo sa ljudima iz 13. veka, ali bismo deo razumeli. Dosta reci je od 15. i 16. veka, pa do 20. uvedeno iz turskog, nemackog, madjarskog, ruskog i italijanskog. Mada je ipak dovoljno slican da bismo prepoznali da je to bas srpski, samo malo arhaican.

Razlikovao se relativno dosta. Jezik je otprilike rekonstruisan na osnovu starih spomenika. A epske pesme su u svom obliku nastajale kasnije.

Idi u Ukrajinu i čućeš kako smo pričali dok nismo promenili jezik!!!!!!!!!!!!

Pjer, ne kapiram šta hoćeš time da kažeš, da smo pričali ukrajinski?

Evo, recimo pjesme iz pretkosovskog ciklusa su takođe nama danas veoma razumljive.
E sad, da li su one zaista nastale u to dobe, a onda kasnije mijenjane i postajale sličnije sadašnjem jeziku, ili su čak i NASTALE kasnije, kada su ti događaji već bili davna prošlost to se ne zna. Kako god, vjerovatno su pretrpile znatne izmjene.

Ali ako su ipak nastale u doba kada su se ti događaji dogodili, onda vjerovatno sadašnje verzije nisu toliko drastično različite od originalnih. A to znači ni da narodni jezik nije doživio neku ogromnu promjenu.

Imamo i neke izvore pisane, npr. Slovo ljubve i Pohvalu knezu Lazaru, e sad, opet ne znam da li su to što mi danas imamo originalne verzije ili prevodi na savremeni jezik u kojima su namjerno zadržani neki arhaizmi.

Jovičiću, budući da sam čitao neku literaturu iz 18. veka prilično sam siguran da je srednjovekovni jezik bio još nejasniji, ali moguće da je bio razumljiv. Ovo što sam ja čitao jeste, uz neke male napore i preskakanja par reči koje pojma nisam imao šta znače. :)

Ne nego su oni očuvali jezik kojim su svi Sloveni pričali....svi ostali smo primili strane reči....

primili smo strane reči i taaako smo izmenili jezik, čak smo i latinicu zdipili.. fak.. baš smo cave.

Ali to što se pesme pretkosovskog ciklusa bave pojedinim događajima vezanim za taj period ne znači da su tad i nastale. Narodna poezija je, kako je to poznato, usmena tvorevina, pa i da je nastala u nekom "pretkosovskom" periodu, ona bi se izmenila. Stari srpski jezik je zvučao slično kao sada npr. pirotski govori, odnosno timočko-lužničko narečje, sem akcenta. Npr. imao je poluglas, ili l na kraju gl. prideva radnog: radil.

A nasi ce unuci verovatno pricati engleskim..

primili smo strane reči i taaako smo izmenili jezik, čak smo i latinicu zdipili.. fak.. baš smo cave.

Što je normalno. Jezik je živ, menja se, evoluira, prilagodjava se narodu koji ga govori. Za mnoge današnje pojmove i ne postoje naše reči te smo morali ili da preuzmemo strane (koje su u opštoj upotrebi) ili se iskretenišemo i izmislimo svoje.

Jovičiću, budući da sam čitao neku literaturu iz 18. veka prilično sam siguran da je srednjovekovni jezik bio još nejasniji, ali moguće da je bio razumljiv. Ovo što sam ja čitao jeste, uz neke male napore i preskakanja par reči koje pojma nisam imao šta znače. :)

Ja mislim da je taj jezik iz 18. vijeka možda čak i nerazumljiviji od srednjovjekovnog, zato što se tada forsirala ruskoslovenska i slavjanoserbska varijanta, i tada se insistiralo na arhaizmima, jer su oni davali utisak "učenosti".

To je sve tako bilo do pojave Dositeja i Vuka Karadžića, a čak je i Dositej podosta forsirao ruskoslovensku i slavjanoserbsku varijantu.

Mislim da je od tih jezika, današnjem jeziku bliži srpskoslovenski:

Evo šta o njemu kaže Vikipedija:

Српскословенски је назив за српску редакцију старословенског језика која је представљала прву норму српског књижевног језика која се користила до уласка рускословенског у употребу у XVIII веку. Раније је сматрано да се ова норма развила на простору српског Поморја у Зети и Захумљу, на простору са кога потичу најстарији данас сачувани споменици стварани овом редакцијом, али се данас, на основу неких језичких појава1, сматра да се она развила много источније, ближе првим центрима словенске писмености на Балканском полуострву, Охриду и Преславу. Као простор њеног настанка, узима се предео око данашње границе Србије и Македоније, северно од линије Кратово—Скопље—Тетово. Имао је три устаљена правописа:

зетско-хумски, који је био најстарији и коришћен је у Србији (до почетка XIII века) и Босни (до њене пропасти, средином XV века)
рашки, који је наследио зетско-хумски у Србији и био у употреби до првих деценија XV веку
ресавски, који је настао у XV веку

Најстарији сачувани писани споменици, са краја XII века, сведоче о томе да је процес формирања српске редакције већ био завршен. Поред српскословенског, у употреби је током овог периода био и народни језик (стручно назван старосрпски језик), који се махом јавља у писмима и правним документима, а понекад и у књижевним делима. Најстарији сачувани споменик писан народним језиком је повеља бана Кулина (1180—1204) упућено Дубровчанима, из 1189. године.

Dakle tada su i pored srpskoslovenskog, postojali i neki zapisi na narodnom jeziku, evo sad ću baš pokušati da ih pronađem, pa ću okačit, da vidimo na šta je to ličilo.

Latinica je kod nas, ja mislim, uvedena tek u toku Prvog svetskog rata i nju su nam nametnuli.

gambi, dopada mi se što nisi primetio sarkazam :D
ne, to nije normalno! trebalo je da ostanemo trve!

I da, prvim spomenikom na srpskom narodnom jeziku smatra se Povelja Kulina bana.

Evo ovo je transkripcija originala Povelje Bana Kulina, koja datira od 29. avgusta 1189.

U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.
Ja ban' bos'n'ski Kulin' prisezaju tebЪ kneže Kr'vašu i v'sЪm' građam' Dubrov'čam' pravi prijatelj'biti vam'od'selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm' živ.

V'si Dubrov'čane kire hode po mojemu vladanju tr'gujuće, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov' vЪrov' i pravim' sr'(d')cem' dr'žati je bez'v'sakoje z'ledi raz'v'Ъ što mi k'to da svojov' voljov' poklon'. I da im'ne bude od'moih'čest'nikov sile I do kolЪ u mene budu dati im's'vЪt'i pomoć' jajire i sebЪ kolikore moge bez' v'sega z'loga i primis'la.

Tako mi b(og') pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'đelie.

Ja Radoje dijak ban pisah'siju knjigu poveljov' banov' od' roždstva H(risto)va hiljada i s'to i os'm'deset i devet' IЪt', mЪseca av'gusta u d'vedesete i deveti d'n', usЪčenie glave Jovana Kr'stitelja.

Jovičiću, budući da sam čitao neku literaturu iz 18. veka prilično sam siguran da je srednjovekovni jezik bio još nejasniji, ali moguće da je bio razumljiv. Ovo što sam ja čitao jeste, uz neke male napore i preskakanja par reči koje pojma nisam imao šta znače. :)

U 18. veku dosta je bio pod uticajem ruskog. Evo jednog snepšota iz elektronskog rečnika Đure Daničića, Rječnik iz književnih starina srpskih. Pisan je jezikom koji je bio veoma blizu narodnom, uz neke crte staroslovenskog. Ako znaš sva slova, nije teško ga ni razumeti.
http://img121.imageshack.us/img121/8822/lovecyd.jpg
Edit: jebi ga, mala slika.