
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Oko vrata nosim bačenu Radetovu čačkalicu koju sam pokupio u mojim kamijonđijskim danima pored puta ka Nirnbergu!
ONAJ OSEĆAJ KADA DOBIJETE OVAKAV ODGOVOR OD SINA RADA LACKOVIĆA
e upravo sam naso.Pokazao sam mu odusevio se,oko onih anegdota se nasmejao....
Koliko god da ne volim kostića, u duhu Radeizma je bilo da doniram...
http://img94.imageshack.us/img94/9266/27082011100.jpg
20 dinara sam imao sitno, pa sam sledio reči Radetove: udeli nesrećnima.
Pitaj ga za knjigu da li se slaže GB...
e hteo sam da pokazem ovaj link calu ali nece da otvori....u cemu je prob.?
e upravo sam naso.Pokazao sam mu odusevio se,oko onih anegdota se nasmejao....
Da li je čitao sve :D Hahahahahaha! Neprocenjivo!
pitacu, poslao sam mu sad i link teme posto je ono dobro proslo :)
Brate srećan sam ko malo dete! Ostvarili smo kontakt sa Radetom! Spoznali smo Radeizam! :radi sklekove do ujutru:
ja mu poslao onu moju definiciju, da ne linkujem opet... a nije htelo da mu otvori jer je link bio sa www2 servera (hvala puno Kaizene, sad nađe da ga čačkaš :) ), posle on našao sam.
JUPIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!!!!! RADE NAS JE POGLEDAO!!!!
JEEEEEEEEEEEEEEEEEEEES!!!!!!
Rade za doručak jede špikovanog slona!
Ja sam i dalje srećan kao malo Dete!
Rade čita mnogo brzo, pročitaće sve ove priče o njemu, dok bude odgovarao na naš mail!
Iz ličnog iskustva imam i ja jednu lepu anegdotu o Radetu. Beše to jedne okrutne i surove zime, leta Radetovog 1996. Ja klinac balavi, voleo sam tu pustu Sega Megu ali para nije bilo a u igraonici od starije dece nikada nisam mogao da dođem na red, smatrao sam se srećnim što su me puštali da gledam kako Liu Kang mlati Šao Kana. Nipta više od Sege u životu nisam želeo, sećam se samo kada god legnem noću sanjam o tome kako pritiskam dugmad na džojstiku igrajući razne igrice, pa brišem svoju Segu, samo moju Segu da na nju ne pada prašina... Ali to behu samo pusti snovi a odgovor mojih roditelja uvek beše da 'Oni za ta govna nemaju para sada kada nema narod leba da jede'... Dođe Badnji dan, u kući svađa jer se nema para a ja sedim ispred na pragu i lijem gorke suze koje su se ledile na mojim malenim obrazima. Odjednom se iza ugla pojavi neki čovek, čovek koji se kretao elegantno kao lav. Lepo obučen u fin kaput, na glavi šešir koji on skide i pokloni mi se. Priđe meni i kleknu na jedno koleno, jer sam bio mali, i reče 'Ne plači više mališa, sada će sve biti u redu' i dade mi ovo:
http://creativeroots.org/wp-content/uploads/2010/11/1000-deutshce-mark1.jpg
Stajao sam nekoliko sekundi zagledan u novčanicu i kada podigoh pogled čoveka nije bilo. Vratim se ja u kuću i kažem mojima šta se desilo i odjednom je prestala svađa u našem domu, imalo se para i za Božićno prase a i Segu koju sam ja tada dobio. I sedimo ti mi tako za taj Božić i jedemo prase i ja bacim pogled ka TV-u kad na njemu onaj isti čovek koji mi je dao te pare ali peva, peva kao slavuj! u levom uglu piše 'RADE LACKOVIĆ- KO JE PIJAN ZASPAO ZA STOLOM'! Ja ustao, zabezeknut, i počinjem da vičem 'Mama, tata!!! To je on!!!'. Moj otac je samo kleknuo ispred TV-a, uzeo u ruke 'Ilustrovanu reviju' u kojoj je bio poster Radeta Lackovića, prekrstio se i nalepio poster pored naše krsne slave. Poster i dan danas stoji na tom mestu.
JOJ upišaću se od sreće ako bude nešto od one knjige :D
aahahahahahahahahahaaa
Najjača tema ikada :D Ja sam mislio da će dumre posle 10 strana. Nisam imao vere, al' mi je Rade oprostio!
Najbolji Printskrin ikad
http://i54.tinypic.com/mufrx1.jpg
Knjiga je zaslužila da bude ištampana! Opaki dojavdžija: Ovo je savršeno!
Zarazio sam i ortaka! Izjasniće se kao Radeista! Izaći ćemo u novinama, garant! :D
раде у твоју част вечерам на карираном стољњаку.
беше то родна две иљаде и шеста година, од уста сам одвајао да бих купио албум и сличице за светско првенство. куповао сам по мало, једва кесицу на недељу дана. пролазили су дани, месеци, мени је фалило око 70 сличица.
Тренутак који ме је натерао да се обратим Раду одиграо се на валиком одмору, када су ме претукли због сличице Бакари Конеа коју сам купио поштено од својих пара. Поред поменуте сличице украли су ми шуњаес дупликата. Остао ми је албум и шљивка због Бакари Конеа.
Дошао сам кући, узео ћалову џибру од осамдесет гради, утрљао о карирани стољак и отпевао Хепи Енд. Дигла се прашина као ономад на концерту Станише Стошића у Чокешини. Прилази ми човек са стилом. Фред Пери од главе до пете. Кроз ваздух сам осетио мирис косили шампона и дезедероанса рексона про активе триста осамдесет часова.
Рече лежерно о чему се ради. Испричам му у кратким цртама догађај. Он протрља браду и рече напиши ми бројеве сличица на папирићу и сутра ће те чекати на столу. Једва сам се успавао. Будим се. Ни крмељива очи нисам опрао, већ сам се нацртао у фоајеу. Имао сам шта да видим. Уредно сложене сличице. У први мах нисам видео шта је још било на сточићу, када сам се приблишио, имао сам шта да видим. Карте за финале, авионске карте, сто хиљада евра за школовање у иностранству.
Ако је ишта у човеку анђеоско и божанско,
Онда је то песма.У песми душа народа обитава.
Све што се обичном речју и причом не може
Исказати,стаје у песму и свирку.
Зато пазите добро
Да вам никад пред кућом
Не засвира туђа песма
И не заигра туђе коло.
(завештање стефана немање радовог следбеника)
Rade bogotac.