Džimi, hvala na odgovoru. Je l bi mogao navesti neki primer za "narodski"?
Što se tiče upotrebe reči Srbijanac, po mom mišljenju je van svake logike koristiti ga u "službenom" jeziku. Srbin je Srbin ma gde on živeo isto kao što je i Kinez, ma gde on živeo, Kinez.
Da li bi to značilo da je čovek koji koristi "A be..." (južnjačkim govorom, ako je to narodski jezik), narodski čovek a ne čovek iz naroda, "narodni čovek" (kako glupo zvuči)?
Onda je samo onaj čovek koji se drži pravilnog govora "narodni čovek", čovek iz naroda, a svi ostali su "narodski ljudi", nenarodni, oni koji oponašaju narod. Čini mi se da je izraz "narodski" suvišan. :)
ima i onaj izraz kad nekom nešto dosadi, pa hoće da prekine temu i ukaže prisutnima: Ej, narode narodski, dokle više?
Da li je to pleonazam, ili se uklapa jedno s drugim?
To "srbijanac" i srbijanski" je nešto kao neologizan i u svakom slučaju je pežorativnog (ili pejorativnog) karaktera i iskreno govoreći ne vidim nikakvog drugog smisla koristit ih sem u već rečemom , a to pokazuje ' bjelodano' kakav odnos se ima prema nosiocima imeničkog oblika tih prideva (opisnih).
Elem, nešto ranije videh 'sudinica' te sa time u vezi da rečem da je imenica sudija ' ženskog roda i po toj osnovi se i menja, te se ne kaže se taj sudija već se kaže ta sudija.
Što se ovoga : narodni/narodski tiče i nedoumica u vezi sa time, nelogično je , čini mi se, reći 'narodni čovek' jer smo svi mi , na kraju krajeva (koncu konaca) , narodni i pripadnici nekog ( bilo kog) naroda, pa stoga smo svi mi narodni ljudi ( makar bili i žene/mala šala). To u suštini zvuči redundantno (suvišno) , kao pleonazam skoro.
' narodski čovek' je ne(t)ko ko poseduje određene osobine prepoznate kao obeležavajuće za neku specifičnu etničku skupinu i uz to je opšte poznat, neko specifičan ili uspešan u određenoj delatnosti ili aktivnosti. Ne mogu da primetim da li poseduje kvalifikujuću težinu ( u smislu pozitivno/negativno), mada mi se čini da preovlađuje pozitivna konotacija. Padaju mi na pamet kao 'narodski ljudi' : V.Ilić, D.B.Bidža i sl. ali to baš i ne znači puno.
Uvek sam u kaubojskim filmovima ( western movies) navijao za indijance (majke mi), ali ne mogu da se setim da li se taj sufiks (-janski)koristi još negde drugde sem kod njih. Dakle : srbi + indi-jan-ski = srbi-janski!
Drago mi je što nas spajaju sa tako ponosnim, hrabrim i specifičnim narodima
(samo jezika ima oko 120 porodica), ali mislim da govornici taj oblik ne upotrebljavaju u tom smislu.
Htedoh upravo da pohvalim jednu definiciju, pokušavajući da joj dam dimenziju stečenu poređenjem pojmova "planina - planinčuga / crnac - crnčuga", ali - kao bi se to poređenje odnosilo naspram reči "definicija"?
"Definčuga"? (ne može, nije "defin'cija");
"Defininčuga"? (ne može, nije "definiNcija")...
Pomagajte, ijekavica je u pitanju. Znam da je spriječiti, ali da li je onda sprečavati, sprječavati, spriječavati vjerovatno nije. Znam i da je moguća zamjena jat sa ije, je, e i i, i obično to nekako osjetim, ali svi ovi primjeri mi danas podjednako glupo zvuče. Hvala unaprijed.
Džimi, hvala na odgovoru. Je l bi mogao navesti neki primer za "narodski"?
Što se tiče upotrebe reči Srbijanac, po mom mišljenju je van svake logike koristiti ga u "službenom" jeziku. Srbin je Srbin ma gde on živeo isto kao što je i Kinez, ma gde on živeo, Kinez.
Па, као ''народски човек'' - припрост човек. Или ''народски језик'' - прост језик са обиљем грешака. :)
Da li bi to značilo da je čovek koji koristi "A be..." (južnjačkim govorom, ako je to narodski jezik), narodski čovek a ne čovek iz naroda, "narodni čovek" (kako glupo zvuči)?
Тај неки фазон.
Onda je samo onaj čovek koji se drži pravilnog govora "narodni čovek", čovek iz naroda, a svi ostali su "narodski ljudi", nenarodni, oni koji oponašaju narod. Čini mi se da je izraz "narodski" suvišan. :)
ima i onaj izraz kad nekom nešto dosadi, pa hoće da prekine temu i ukaže prisutnima: Ej, narode narodski, dokle više?
Da li je to pleonazam, ili se uklapa jedno s drugim?
Када су извршене поделе именица и глагола по врстама?
No.9, u gramatici je pelonazam, jer je imenica narod već opisana tim pridevom samim svojim nazivom, ali je u govornom jeziku prihvatljivo.
To "srbijanac" i srbijanski" je nešto kao neologizan i u svakom slučaju je pežorativnog (ili pejorativnog) karaktera i iskreno govoreći ne vidim nikakvog drugog smisla koristit ih sem u već rečemom , a to pokazuje ' bjelodano' kakav odnos se ima prema nosiocima imeničkog oblika tih prideva (opisnih).
Elem, nešto ranije videh 'sudinica' te sa time u vezi da rečem da je imenica sudija ' ženskog roda i po toj osnovi se i menja, te se ne kaže se taj sudija već se kaže ta sudija.
Što se ovoga : narodni/narodski tiče i nedoumica u vezi sa time, nelogično je , čini mi se, reći 'narodni čovek' jer smo svi mi , na kraju krajeva (koncu konaca) , narodni i pripadnici nekog ( bilo kog) naroda, pa stoga smo svi mi narodni ljudi ( makar bili i žene/mala šala). To u suštini zvuči redundantno (suvišno) , kao pleonazam skoro.
' narodski čovek' je ne(t)ko ko poseduje određene osobine prepoznate kao obeležavajuće za neku specifičnu etničku skupinu i uz to je opšte poznat, neko specifičan ili uspešan u određenoj delatnosti ili aktivnosti. Ne mogu da primetim da li poseduje kvalifikujuću težinu ( u smislu pozitivno/negativno), mada mi se čini da preovlađuje pozitivna konotacija. Padaju mi na pamet kao 'narodski ljudi' : V.Ilić, D.B.Bidža i sl. ali to baš i ne znači puno.
Još jedna opaska u vezi 'srbijanski'.
Uvek sam u kaubojskim filmovima ( western movies) navijao za indijance (majke mi), ali ne mogu da se setim da li se taj sufiks (-janski)koristi još negde drugde sem kod njih. Dakle : srbi + indi-jan-ski = srbi-janski!
Drago mi je što nas spajaju sa tako ponosnim, hrabrim i specifičnim narodima
(samo jezika ima oko 120 porodica), ali mislim da govornici taj oblik ne upotrebljavaju u tom smislu.
U vezi sa*.
Htedoh upravo da pohvalim jednu definiciju, pokušavajući da joj dam dimenziju stečenu poređenjem pojmova "planina - planinčuga / crnac - crnčuga", ali - kao bi se to poređenje odnosilo naspram reči "definicija"?
"Definčuga"? (ne može, nije "defin'cija");
"Defininčuga"? (ne može, nije "definiNcija")...
Možda "definičjuga"?
Ali to zvuči malo bez veze.
Definicijetina?
definčetina:)
Pomagajte, ijekavica je u pitanju. Znam da je spriječiti, ali da li je onda sprečavati, sprječavati, spriječavati vjerovatno nije. Znam i da je moguća zamjena jat sa ije, je, e i i, i obično to nekako osjetim, ali svi ovi primjeri mi danas podjednako glupo zvuče. Hvala unaprijed.
Спријечити и спречавати.
Са ''ије'' мењаш дуго ''е''. Кратко остаје.
ajde ovo: jedem-jedi, idem-idi, uzivam-uzivaj itd.
al kako to uraditi od "hoću"? hoći, htedi
ne znam dal je vec bilo al s obzirom da je kasno, ne mogu da citam sad celu prepisku
ako mogu da pomognem...
Mislim da taj glagol HTETI spada u pomocne glagole uz JESAM i BITI,pa zato ne moze da se upotrebi u svim vremenima.
pa u pravu si. al je ipak interesantno. jesam-jesi, biću-budi. al kako je za hoću?