Pa alternativna istorija uzima događaj koji se sigurno desio, i na osnovu toga obrađuje istorijske procese koji se sigurno nisu desili, pretpostavka podrazumeva da nema dokaza da se nešto desilo, ali nema dokaza i da se nije desilo. Da uporedim s fizikom, to ti je kao rasprava da li je foton čestica ili zrak (nema definitivnih dokaza ni za jedno, koliko ja znam) u poređenju s raspravom šta bi bilo da fotoni ne postoje.
Moraću jednog dana da pospremim papirčine, evo ovako:
1. Mihailo Laskaris, Vizantiske princeze u srednjovekovnoj Srbiji. Prilog istoriji vizantiskosrpskih odnosa od kraja XII do sredine XV veka, Beograd 1926. (ima reprint iz 1997).
2. Georgije Ostrogorski, Pronija. Prilog istoriji feudalizma u Vizantiji i u južnoslovenskim zemljama, Beograd 1951.
3. Bariša Krekić, Dubrovnik i Levant (1280-1460), Beograd 1956.
4. Božidar Ferjančić, Despoti u Vizantiji i južnoslovenskim zemljama, Beograd 1960.
5. Georgije Ostrogorski, Serska oblast posle Dušanove smrti, Beograd 1965.
6. Ljubomir Maksimović, Vizantijska provincijska uprava u doba Paleologa, Beograd 1972.
7. Božidar Ferjančić, Tesalija u XIII i XIV veku, Beograd 1974.
8. Ivan Đurić, Sumrak Vizantije. Vreme Jovana VIII Paleologa (1392-1448), Beograd 1984.
9. Helen Arveler, Politička ideologija Vizantijskog carstva, Beograd 1988.
(nastavljam u sledećem postu)
10. Radivoj Radić, Crno stoleće. Vreme Jovana V Paleologa (1332-1391), Beograd 2013. (ima i starije izdanje negde iz devedesetih, nema "Crno stoleće" u naslovu)
11. Stiven Ransimen, Pad Carigrada, Novi Sad 1996.
12. Sanja Mešanović, Jovan VII Paleolog, Beograd 1996.
13. Donald Nikol, Besmrtni car, Beograd - Banja Luka 1997.
14. Donald Nikol, Vizantijske plemkinje. Deset portreta, 1250-1500, Beograd 2002.
15. Aleksandar Každan - Žil Konstabl, Vizantija - ljudi i moć. Uvod u savremene vizantijske studije, prev. Ž. Petrović, Beograd 2009.
16. Tonja Kjosopulu, Car ili upravitelj. Politička vlast i ideologija pred pad Carigrada 1453. godine, prev. M. Nikolić, Beograd 2014.
Izuzetno je bitno da čitaš i časopis ZRVI (Zbornik radova Vizantološkog instituta), jer su u njemu najnovija istraživanja, jer je jedan od najuglednijih časopisa u svetu, i jer njegovi zadnji brojevi imaju da se skinu besplatno na sajtu Vizantološkog instituta SANU.
Pošto su sad aktuelni izbori i to, evo vam da vidite kako je to bilo u stara dobra vremena. Posle dugog niza naprednjačkih vlada, 1887. je konačno došla liberalna.
"Videlo" od 17. juna 1887, 87. broj, donelo je neke od slučajeva izgreda koji su se desili prilikom veselja za dolazak nove vlade. Ovi sučajevi moraju se smatrati kao istini je "Videlo" ne bi smelo da ih donese inače, pošto bi bilo za to optuženo. Evo tih slučajeva: u Vitoševcu, u Srezu banjskom opštinskom pisaru razbijena je glava i ne zna se da li će ostati živ. U Aleksinačkoj Banji su jednog čoveka osamarili i vazdan jahali, dok uveče nije umro. Načelniku kji se sa ženom šetao oteli su i odvukli ženu. G. Sretenu Vukomanoviću, dežurnom pisaru u načelstvu užičkom, razbili su glavu. Ovo veselje organizovali su, kako se veli, Damnjan Orlović i g. Sredoje Fanulus. Popu Životi iz Rabrovca razorena je kuća i jednom seljaku odsečene uši.
Ubistvo Jovana Živkića, pisara Opštine Bobovik ovako je izvršeno. Dok su ga tukli u mehani gomila je vodila kolo i kad je Jovan počeo obamirati, onda su ga izneli napolje, bacili ga pred mehanu, polili vodom i povratili u život. I tu je igralo kolo. Ovo je ponovljeno više puta. Kada je Jovan umro, odsekli su mu uši i nos, rascepili donju vilicu, a zatim ga bacili na drum.
U Požarevačkom okrugu:
1. U Petki upaljena dva salaša.
2. U Dubrovici kmet izboden nožem.
3. U Kostolcu kmet bijen na mrtvo ime.
4. U Poljani pisar opštinski izboden noževima i jednom seljaku otkinuto uvo.
5. U Lučici jedan seljak koji je kazao da je naprednjak izbijen na mrtvo ime.
6. U Kličevcu kmet teško povređen, a tako isto i jedan odbornik.
7. U Desini dva seljaka izbodena noževima zato što su branili kmeta.
8. U Barama razbijena sudnica i odneti svi opštinski dokumenti.
9. U Rabrovu, osim popa Živote kome je kuća porušena, porušeno je još deset kuća i to tako da su svi direci, vrata, prozori, jastuci i ponjave sekirama isečeni. Pored toga ranjena su dva čoveka i jedan je ubijen.
10. Obren Rosić, penzionisani učitelj iz Troponja, ubijen koljem, svučen go nag, nataknut na ražanj i tako bačen na drum.
Sad mi nešto pade na pamet, DS se izdaje za naslednika Jugoslovenske demokratske stranke (JDS). JDS je nastala ujedinjenjem Samostalne radikalne stranke (dela Narodne radikalne stranke), Srpske napredne stranke i još nekih političkih grupa. Čini mi se da sam čuo Šešelja da se poziva na nasleđe NRS, tako da tehnički gledano može da proziva i DS da je nastao od radikala.
I baš kao što je primetio voditelj na b92, JDS je bila izrazito antikomunistička. Kad su komunisti primili Grola (predsednik demokrata) u koalicionu vladu po kraju WW2, u Moskvi su ludeli od besa, pa je Tito morao da se izvinjava i pravda duži vremenski period.
Milan Obrenović (onaj što je postao kralj) je u vreme preuzimanja prestola bolje znao francuski nego srpski. Doduše, vremenom je savladao i srpski, ali ga je uvek govorio sa francuskim naglaskom.
енглески само. Уже интересовање - зрелији период, high middle ages штоно кажу, хералдика, династије, теме. То би били неки тагови, сваки задовољава
може и на језику смуђева
Pa alternativna istorija uzima događaj koji se sigurno desio, i na osnovu toga obrađuje istorijske procese koji se sigurno nisu desili, pretpostavka podrazumeva da nema dokaza da se nešto desilo, ali nema dokaza i da se nije desilo. Da uporedim s fizikom, to ti je kao rasprava da li je foton čestica ili zrak (nema definitivnih dokaza ni za jedno, koliko ja znam) u poređenju s raspravom šta bi bilo da fotoni ne postoje.
Moraću jednog dana da pospremim papirčine, evo ovako:
1. Mihailo Laskaris, Vizantiske princeze u srednjovekovnoj Srbiji. Prilog istoriji vizantiskosrpskih odnosa od kraja XII do sredine XV veka, Beograd 1926. (ima reprint iz 1997).
2. Georgije Ostrogorski, Pronija. Prilog istoriji feudalizma u Vizantiji i u južnoslovenskim zemljama, Beograd 1951.
3. Bariša Krekić, Dubrovnik i Levant (1280-1460), Beograd 1956.
4. Božidar Ferjančić, Despoti u Vizantiji i južnoslovenskim zemljama, Beograd 1960.
5. Georgije Ostrogorski, Serska oblast posle Dušanove smrti, Beograd 1965.
6. Ljubomir Maksimović, Vizantijska provincijska uprava u doba Paleologa, Beograd 1972.
7. Božidar Ferjančić, Tesalija u XIII i XIV veku, Beograd 1974.
8. Ivan Đurić, Sumrak Vizantije. Vreme Jovana VIII Paleologa (1392-1448), Beograd 1984.
9. Helen Arveler, Politička ideologija Vizantijskog carstva, Beograd 1988.
(nastavljam u sledećem postu)
10. Radivoj Radić, Crno stoleće. Vreme Jovana V Paleologa (1332-1391), Beograd 2013. (ima i starije izdanje negde iz devedesetih, nema "Crno stoleće" u naslovu)
11. Stiven Ransimen, Pad Carigrada, Novi Sad 1996.
12. Sanja Mešanović, Jovan VII Paleolog, Beograd 1996.
13. Donald Nikol, Besmrtni car, Beograd - Banja Luka 1997.
14. Donald Nikol, Vizantijske plemkinje. Deset portreta, 1250-1500, Beograd 2002.
15. Aleksandar Každan - Žil Konstabl, Vizantija - ljudi i moć. Uvod u savremene vizantijske studije, prev. Ž. Petrović, Beograd 2009.
16. Tonja Kjosopulu, Car ili upravitelj. Politička vlast i ideologija pred pad Carigrada 1453. godine, prev. M. Nikolić, Beograd 2014.
Izuzetno je bitno da čitaš i časopis ZRVI (Zbornik radova Vizantološkog instituta), jer su u njemu najnovija istraživanja, jer je jedan od najuglednijih časopisa u svetu, i jer njegovi zadnji brojevi imaju da se skinu besplatno na sajtu Vizantološkog instituta SANU.
Фала царе. За тај ЗРВИ сам чуо, вероватно си и помињао раније
Pominjem ga stalno, nezaobilazan je za Vizantiju jbg
Pošto su sad aktuelni izbori i to, evo vam da vidite kako je to bilo u stara dobra vremena. Posle dugog niza naprednjačkih vlada, 1887. je konačno došla liberalna.
Isti slučaj kao gore:
Oba citata iz "Beležaka" Milana Piroćanca.
Лебе меки ал смо били животиње.
Tako ti je to s demokratijom jbg
to je ono tzv jahanje naprednjaka tako? čini mi se da su nekog i na ražanj malo pripekli ili ga samo nabili na kolac, ne znam
Jes, ili tzv. "Narodni odisaj"
Opet Piroćanac:
1. U Petki upaljena dva salaša.
2. U Dubrovici kmet izboden nožem.
3. U Kostolcu kmet bijen na mrtvo ime.
4. U Poljani pisar opštinski izboden noževima i jednom seljaku otkinuto uvo.
5. U Lučici jedan seljak koji je kazao da je naprednjak izbijen na mrtvo ime.
6. U Kličevcu kmet teško povređen, a tako isto i jedan odbornik.
7. U Desini dva seljaka izbodena noževima zato što su branili kmeta.
8. U Barama razbijena sudnica i odneti svi opštinski dokumenti.
9. U Rabrovu, osim popa Živote kome je kuća porušena, porušeno je još deset kuća i to tako da su svi direci, vrata, prozori, jastuci i ponjave sekirama isečeni. Pored toga ranjena su dva čoveka i jedan je ubijen.
10. Obren Rosić, penzionisani učitelj iz Troponja, ubijen koljem, svučen go nag, nataknut na ražanj i tako bačen na drum.
I posle kažu da mi ne znamo šta je demokratija. Kod nas bila demokratija pre više od jednog veka, svako je radio šta je hteo lol
Sve dok ne dođe Nikola Hristić i napenali podivljalu raju
јебо мајку...
Sad mi nešto pade na pamet, DS se izdaje za naslednika Jugoslovenske demokratske stranke (JDS). JDS je nastala ujedinjenjem Samostalne radikalne stranke (dela Narodne radikalne stranke), Srpske napredne stranke i još nekih političkih grupa. Čini mi se da sam čuo Šešelja da se poziva na nasleđe NRS, tako da tehnički gledano može da proziva i DS da je nastao od radikala.
I baš kao što je primetio voditelj na b92, JDS je bila izrazito antikomunistička. Kad su komunisti primili Grola (predsednik demokrata) u koalicionu vladu po kraju WW2, u Moskvi su ludeli od besa, pa je Tito morao da se izvinjava i pravda duži vremenski period.
Milan Obrenović (onaj što je postao kralj) je u vreme preuzimanja prestola bolje znao francuski nego srpski. Doduše, vremenom je savladao i srpski, ali ga je uvek govorio sa francuskim naglaskom.
Jel on beše bio kockar?
Mislim da on kockar nikad nije bio, mada je život svoj stavio na kocku jednom prilikom.