Филозофске перипетије и мудросерије

  1. Prvi klip, 2:01 - 2:10

    Da nas nema, univerzum kakav znamo ne bi postojao.

    Dovoljno čuo. Glupo.

  2. Ево клипа који најбоље објашњава теорију струна, на којој и почивају оне идеје о ,,мултиверзумима'', мада се ја увек изгубим негде код пете димензије
    http://youtu.be/8Q_GQqUg6Ts

  3. Šta mislite o teoriji biocentrizma Roberta Lanze, koji tvrdi da nije univerzum stvorio život, već da je obrnuto?

    Teorija mi deluje prilično slabašno i neuverljivo.
    A šta je u suštini život? Složena hemijska reakcija koja teži da se samoodrži?
    Mene zanima šta su rekli neki filozofi o tome šta je život, pa ako znate neka dobra tumačenja, podelite ih sa nama neukima.

  4. Mene zanima šta su rekli neki filozofi o tome šta je život, pa ako znate neka dobra tumačenja, podelite ih sa nama neukima.

    Беше у почетку непојамни сингуларитет, који није простор заузимао, нити је време у њему текло, и све што данас постоји у њему је беше садржано. И деси се нешто непојамно, експлозија незамислива, и тако настаде Свемир.
    И почеше у њему да се пале прве звезде, незамисливо светле и велике плануше огњем фузионим, осветливши таму космоса. И сагореше гориво своје, и свака од њих сконча у експлозији ужасној и моћној.
    И нове звезде од њих настадоше, тамније, слабије, али у себи чуваху огањ претходница. И тешки елементи, шљака прометејске генерације, почеше да формирају планете прве.
    И на једној планети поче нешто чудно да се дешава: шљака звезда угашених поче да се сабира, и једињења све сложенија да прави. И она се спајаху у гомилице и грозде, који се умножаваху, и тако живот настаде.
    И живот се бораше и растијаше по законитостима одабира природног, свемир му је истребљење слао, а он се сваки пут опорављао и бујао и још јачи био, славећи стваралачку снагу универзума.
    И у својој мудрости Природа на крају изнедри човека, врхунац стварања, драгуљ у круни еволуције, најсавршенију појаву универзума, створа чији мозак је најсложенија твар у свемиру, биће које једе, пије, спава, јебе, сере и гледа ТВ.

  5. Da nas nema, univerzum kakav znamo ne bi postojao.

    pa istina, postojao bi onakav kakav ne znamo jer nas nema :D
    ima ponekih nehotice mudro rečenih stvari u takvim glupostima

  6. mada i ja bih rekao da je univerzum nastao iz organike u smislu da je univerzum samo čovekova ideja koja uprošćava nekakvu 'pravu stvarnost' il štagod, koja je zapravo 'spontani' pluralizam i čist dinamizam (ali ne mehanički, jer kauzalitet mehanike je takođe čovekov konstrukt, kao što je i logika, pre svega). ali čovek otkad postoji prilagođava taj 'dinamizam' i pluralizam svojim moćima saznanja (koje su i same deo tog dinamizma, jer i sami nismo odvojeni od njega) kako bi se lakše snalazio u svemu tome, kako bi uopšte mogao da preživi. zato je ta fikcija nekakvog univerzuma kao jedne celine sa uniformnom zakonitošću zapravo jedna korisna fikcija, koja je, meni se čini, potekla iz nekih primarnijih potreba - potrebe za jedinstvom svesti, kao što je iz te iste potrebe čovek 'izmislio' atome i čestice i sve što je neko jedno i sve što je statično.

    između ostalog, to se i samo potvrđuje time što tek od novog veka, od dekartovog subjektivizma i filozofije svesti i galilejeve mehanike se svemir razumeva kao univerzum, za srednji vek i antiku i mahom renesansu svemir nije univerzum.

  7. E ote mi reč iz usta.

  8. Све је то Бог створио.

  9. Лаки, не бих да тролујем али ово је тема за мудросерије а не озбиљну расправу. Сад ако си ти то написао овде, испада да не мислиш озбиљно.

  10. možda i jeste bog stvorio, al boga smo ubili lolo
    a bogami i čoveka smo saranili

  11. http://theamericanscholar.org/a-new-theory-of-the-universe/

    tu je kompletan članak onog Lanze. nije baš da je osporavan previše, to što je dao je neki filozofski pogled, sa malo naučnog upliva. nije glupost nešto sa čim se ne slažemo. koliko ljudi ima koji se ne slažu sa gravitacijom pa da li onda i gravitacija postaje glupost.

  12. Сад видех да је неко поставио линк за теорију струн, која је за сада само математички куриозитет а не физичка стварност.
    Иначе:

    http://www.youtube.com/watch?v=E7FV9aaiwKQ

    као и:

    http://www.youtube.com/watch?v=UV_X2B5OK1I

  13. Бог је створио човека, човек га је убио.

    или

    Човек је створио бога, бог га је убио.

  14. eh da, replika za ovaj warnerov komentar:

    ali reći da je su navedene čovjekove osobine korisne ili da citiram (ne znam kako se citira kodom na sajtu):

    ali čovek otkad postoji prilagođava taj 'dinamizam' i pluralizam svojim moćima saznanja (koje su i same deo tog dinamizma, jer i sami nismo odvojeni od njega) kako bi se lakše snalazio u svemu tome, kako bi uopšte mogao da preživi. zato je ta fikcija nekakvog univerzuma kao jedne celine sa uniformnom zakonitošću zapravo jedna korisna fikcija, koja je, meni se čini, potekla iz nekih primarnijih potreba - potrebe za jedinstvom svesti, kao što je iz te iste potrebe čovek 'izmislio' atome i čestice i sve što je neko jedno i sve što je statično.

    sve što postoji u svojoj suštini ima progres. ne "snalazimo" se mi lakše ili teže, i ne samo mi, nego bilo šta što postoji, nego nam je to narav da tako nastupamo. čak i ta snalažljivost je mehanizam, nešto što nam je dato, kreacijom ili evolucijom. ne samo da ovaj univerzum koji je pod našom percepcijom nije korisna fikcija, nego je jedini mogući način da ga percipiramo. niko nije osmislio gravitaciju jer je korisna, ona je bila tu prije nego što smo i počeli da o njoj razmišljamo. te stvari kojima percipiramo i koje percipiramo nisu potreba, one su put i to jedini put kojim je moguće kročiti kroz progres. čovjek nije iz potrebe sebi objašnjavao, nego iz mehanike koja mu je usađena. to mu je svrha. apsorpcija okoline. reći da je percepcija potrebna znači da smo mi stvorili percepciju. ali čak i mačke imaju percepciju zar ne?

  15. niko nije osmislio gravitaciju jer je korisna, ona je bila tu prije nego što smo i počeli da o njoj razmišljamo.

    Ali pogledaj kako se menja pogled na gravitaciju: prvo su ljudi mislili da stvari padaju jer su "teške", znači da je njihov pad odlika njih samih; posle su shvatili da ih Zemlja privlači ka svom centru, a onda je Ajnštajn dao viđenje gravitacije kao izobličenja prostorvremena pod uticajem mase, i tako dalje, i tako dalje, poenta je što ti imaš neku otprilike sliku nekog fizičkog zakona, ali uopšte ne znači da si tu u pravu u vezi sa njegovom prirodom i njegovim odnosom prema "stvarnosti", iako će i sa i bez Njutna i Ajnštajna jabuka da padne dole. Samo, ti nikad nećeš doći do suštine tog pada, kao što nećeš doći ni do suštine jabuke.

    Progres

    Kakav progres? Jesi evolucionista ili komunista?

  16. možda nikad ne možemo da ubodemo kvintesencijalnost, ali ko kaže da nismo blizu kada se tiče shvatanja suštine gravitacije, a i mnogih drugih pojmova. pogle recimo svjetlost. to je jedina teorija u fizici koja je kompletna, em talasi se mogu u bilo kakvoj sredini tretirati i opisati, ne postoji neshvatljiv i neobjašnjiv fenomen vezan za em talase. svi se hvataju njutna, galilea i ajnštajna pošto su najpoznatiji, ali postoje stvari koje su završene i koje pokazuju da možemo da shvatimo, da se usavršimo, da se prilagodimo. pogled na gravitaciju se mijenja sve do onog trenutka dok se svi fenomeni ne opišu. s tim što je nešto neočiglednije to je i komplikovanije, ali ne i da mu je suština zabranjena za odgonetanje.

    kad kažem progres mislim na evolutivni. napredak u smislu da se nadopunjavamo kroz generacije.

  17. Ne postoji granica saznanja, ali priroda našeg saznanja se menja vremenom, a pitanje je da li postoji koherentnost onoga što se saznaje, i da li postoji neka "suština", a i ako postoji, da li je moguće uobličiti je u neki smisaon govor. Njutnove jednačine mogu da uče klinci u školi, ali već kvantne jednačine može da razume trećina trećine procenta ljudi, šta će biti dalje... I onda još kad ti ta kvantna nauka lupi rampu u saznanju tako očiglednu, onda moraš da razmisliš...
    Možeš li zamisliti da majmun razume Darvina. Ne? A ti ga razumeš, zato što si deset puta, recimo, pametniji od njega. A zamisli nekog deset puta inteligentnijeg od tebe, šta bi on razumeo što ti ne razumeš i na koji način bi povezivao stvari? Koliko će čovek postati inteligentniji? I da li će ikad postati dovoljno inteligentan. A možda je potrebno napraviti kvalitativni, a ne kvantitativni skok u razmišljanju, nije potrebno biti pametniji, već nešto drugo. A da li je to moguće.

  18. ako nešto nije očigledno ne mora da znači da je i nemoguće.
    naravno da postoji granica saznanja, ogleda se u interesu. sve dok postoji interes za nešto, ta se granica pomjera. naravno, mogu to da kažem pošto je saznanje čist ljudski produkt, barem onako kako ga doživljavamo mi ljudi, i nadam se da o tom saznanju govorimo upravo. individualno, vjerovatno si upravu kada kažeš da je granica saznanja nešto što se pomjera stalno, ali čak i tu postoji mogućnost da se u nekim svarima sagleda početak i kraj. svaki govor je smisaon, ali potreban je određeni napor da takav postane. to što samo trećina ili manje ljudi poznaje koliko toliko kvantnu mehaniku ili bilo šta drugo, ne znači da su fizički nesposobni da to razumiju, nego da ili nisu imali priliku da se sretnu sa tim, ili da ih nije zanimalo. nije nauka ta koja lupa rampe, nego je onaj koji izražava taj koji lupa rampe ili čak onaj koji sluša. ali na kraju krajeva svaka nauka s vremenom postaje lakša za jezik, približnija.

    samo na kratko ovo za suštinu:
    pa naravno da postoji suština svega, suština je alat koji smo stvorili da sagledamo neku pojavu, od onoga što percipiramo kao početak pojave do percepcije kraja iste te pojave. neopservabilne stvari i nemjerljive možemo da percipiramo samo kao ideje, ali čak i tada to ne znači da one ne postoje. u nekoj generalnoj slici svega koju upotpunjujemo konstantno nalazimo mjesto svrsi tim stvarima koje percipiramo

    kvalitativni skok ne može da postoji bez kvantitativnog skoka. pamet može lako biti samo stanje. ali ti govoriš o mehanizmima. mi smi pokazali da imamo tu "moć" donošenja zaključaka, ako već moram tako da kažem, i da ne poznavajući mehanizam naslutimo kako on radi. obrati pažnju na "naslutimo".

    život ima tu osobinu da se prilagođava, i to stalno radi. ako je budućnost života inteligencija, on će je razviti do te potrebe dok ne bude zadovoljen. čak i sada, dok ovo piskaramo, stvara se nova forma inteligentnog života, ono što zovemo kolektivnom sviješću. iako je još u povojima, nju svakako čeka napredak u razvoju.
    naravno, što se napretka tiče, on ne bira načina, ako za njim postoji potreba. naravno, to možda nije očigledno, ali to se dešava.

    odlična debata, moram reći. dugo nisam ovoliko uživao.

Rekli o sajtu

U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti

Mokoš · 11. Maj 2011.