Samim svojim postojanjem u prošlosti, pa bar to bilo i na jedan sekund u nekoj šumetini ti menjaš prošlost jer menjaš svet oko sobe samim svojim postojanjem.
Али то је ирелевантно осим ако не подржаваш ефекат лептира.
Pa naravno. Ubiješ slučajno komarca, komarac ne ujede tvoga tatu za guzicu dok te pravio, tata se ne dekoncentriše i nastavi posao bar još pet minuta duže, sasvim drugi spermatozoid oplodi jajnu ćeliju - nema te, dećko!
ali valdemare ko kaže da je to sve tako linearno. možda vrijeme teče tako da ima čvorove grananja. kada jednom skočiš nazad, promijenio si šine, ne možeš nikada da se više vratiš nazad.
Duz je prava ogranicena dvema tackama. To je neka osnovna definicija, i ma koliko duzina bila mala, ne mozemo pretpostaviti da je duz jedna tacka, a krug je skup tacaka na istom rastojanju od centra.
Pa naravno. Ubiješ slučajno komarca, komarac ne ujede tvoga tatu za guzicu dok te pravio, tata se ne dekoncentriše i nastavi posao bar još pet minuta duže, sasvim drugi spermatozoid oplodi jajnu ćeliju - nema te, dećko!
Ako je svemir beskonačan i vreme večito, onda u tom beskonačnom i večitom svemiru postoji beskonačan broj Valdemara kojima upravo u ovom, a i u svim mogućim trenucima raste karfiol iz ušiju. I to je jednostavno tako. A i beskonačan broj onih kojima je to naprotiv spanać, ili neko voće. I šta god hoćeš. Ali ako je svemir beskonačan u prostoru, onda u njemu postoji sve što može da postoji, ali pošto je zakonima fizike ograničen broj stvari koje mogu da postoje, onda mora da se ponavlja, i tako je ceo svemir u ovom trenutku napunjen istovetnim kopijama ljudi koji idu u prošlost i ubijaju svoje dede.
Ako je svemir beskonačan i vreme večito, onda u tom beskonačnom i večitom svemiru postoji beskonačan broj Valdemara kojima upravo u ovom, a i u svim mogućim trenucima raste karfiol iz ušiju. I to je jednostavno tako. A i beskonačan broj onih kojima je to naprotiv spanać, ili neko voće. I šta god hoćeš. Ali ako je svemir beskonačan u prostoru, onda u njemu postoji sve što može da postoji, ali pošto je zakonima fizike ograničen broj stvari koje mogu da postoje, onda mora da se ponavlja, i tako je ceo svemir u ovom trenutku napunjen istovetnim kopijama ljudi koji idu u prošlost i ubijaju svoje dede.
Укратко, постоји бесконачан број универзума где управо сад спаваш жену својих снова у рч. And that's awesome.
Укратко, постоји бесконачан број универзума где управо сад спаваш жену својих снова у рч. And that's awesome.
Kad pomislim koliko perverznih radnji i sa kim postoji u raznim paralelnim univerzumima (a kamo li u ovom jednom), zaklecaju mi kolena i mrak počinje da mi pada na oči...
Kad pomislim koliko perverznih radnji i sa kim postoji u raznim paralelnim univerzumima (a kamo li u ovom jednom), zaklecaju mi kolena i mrak počinje da mi pada na oči...
Да, негативан ефекат тога је да постоји бескрајан број универзума где си заглавио у јужноамеричком затвору, под тушевима, са гомилом мулата који гледају твоју белу пут. И осмехују се.
beskonačan broj univerzuma je matematička peripetija kojoj je ohrabrenje dala kvantna mehanika, tačnije jedna od interperetacija kvantne mehanike, odnosno efekta posmatrača. to bi bilo kul da ih je beskonačno mnogo, ali veoma je mala šansa za tako nešto. u suštini svaki put kada napraviš izbor, dese se sve solucije, i tada dolazi do grananja univerzuma, a ne da sami od sebe tek tako postoje. naravno, ne postoji a thing in itself, to je samo mehanizam kojim čovjek sebi objašnjava mnogo šta da mu bude lakše.
Да, негативан ефекат тога је да постоји бескрајан број универзума где си заглавио у јужноамеричком затвору, под тушевима, са гомилом мулата који гледају твоју белу пут. И осмехују се.
Ima nekih kojima bi to mogao da bude i pozitivan efekat. Sve je relativno, što kaže Ajnštajn.
Ali čak i da se desi tako nešto, ti u suštini menjaš prošlost.
Ako si ti svojim postojanjem u prošlosti izazvao da saksija padne, promenio si prošlost.
Pretpostavimo da bi saksija svakako pala, ali umesto da padne na zemlju direkt, pada tebi na glavu, a onda tek na zemlju što izaziva drugačiji raspored ostataka na zemlji, tako da si promenio prošlost.
Samim svojim postojanjem u prošlosti, pa bar to bilo i na jedan sekund u nekoj šumetini ti menjaš prošlost jer menjaš svet oko sobe samim svojim postojanjem.
A da li menjaš prošlost? Šta ako si ti u toj prošlosti uvek zapravo postojao? Recimo, jednog dana ti sretneš samoga sebe, iz sasvim razumljivih razloga, jel da. I kroz nekoliko godina ti počneš da shvataš zašto se to desilo i ne možeš da odoliš da ne otputuješ u prošlost. Ili te, ako baš nećeš, nešto silom vrati u prošlost i ti opet sretneš samog sebe. Oću da kažem da si ti u svakom slučaju bio ispod one saksije, i da ti je ona svakako pala na glavu i da ti tu ništa nisi promenio, jer nije moglo da se desi da ne budeš tu, jer postoji samo jedna prošlost.
Zapetljah ga. Jebem mu miša. Oću da kažem, da ti svojim vraćanjem kroz vreme nisi promenio prošlost. U toj prošlosti si morao da se pojaviš negde, nekako, vraćen kroz vreme, jer u suprotnom ne bi ni mogao da se vratiš kroz vreme, nešto bi te osujetilo u pokušaju.
Poenta je: Istoriju ne možeš da menjaš. Možeš da se vratiš kroz vreme, al sve će se desiti onako kako se, zapravo, već desilo. Tako se bar meni čini.
ko kaže da ne možeš da mijenjaš istoriju? svi polazite od pretpostavke da vrijeme linearno teče i da ima samo jedan tok. Zašto, ako se neko vrati kroz vrijeme, onda on mora da izazove paradoks? zašto prosto ne bi nastala nova stvarnost, u kojoj bi nastavio da živiš tu, bez ikakvih posljedica? s tim da se nikada više ne bi mogao vratiti u sadašnjost.
El Grande, ja ti rekao kako se meni čini. Ionako ne mislim da je putovanje kroz vreme moguće. Ali svakako mislim da vreme linearno teče i da ima samo jedan tok.
vrijeme svakako jeste izotropno i uniformno, ali nikako nije moguće reći da je linearno. Naizgled Lorencove transformacije jesu linearne, ali one važe samo za sisteme unutar ovog univerzuma. za ono izvan ne možemo baš mnogo da znamo. u svakom slučaju, odlična tema i fenomenalna diskusija, bez onog dječijeg "glup si" i "šta ti znaš"
Али то је ирелевантно осим ако не подржаваш ефекат лептира.
Pa naravno. Ubiješ slučajno komarca, komarac ne ujede tvoga tatu za guzicu dok te pravio, tata se ne dekoncentriše i nastavi posao bar još pet minuta duže, sasvim drugi spermatozoid oplodi jajnu ćeliju - nema te, dećko!
ali valdemare ko kaže da je to sve tako linearno. možda vrijeme teče tako da ima čvorove grananja. kada jednom skočiš nazad, promijenio si šine, ne možeš nikada da se više vratiš nazad.
Duz je prava ogranicena dvema tackama. To je neka osnovna definicija, i ma koliko duzina bila mala, ne mozemo pretpostaviti da je duz jedna tacka, a krug je skup tacaka na istom rastojanju od centra.
А и ћале јајара не може да пазари Рејд док трси
sevastokratore, jeste to, ali fizički krug je aproksimacija mnogougla, tako da se onaj realni krug ipak sastoji od duži, a ne od tačaka.
Sve je to tako misteriozno!!!
Ako je svemir beskonačan i vreme večito, onda u tom beskonačnom i večitom svemiru postoji beskonačan broj Valdemara kojima upravo u ovom, a i u svim mogućim trenucima raste karfiol iz ušiju. I to je jednostavno tako. A i beskonačan broj onih kojima je to naprotiv spanać, ili neko voće. I šta god hoćeš. Ali ako je svemir beskonačan u prostoru, onda u njemu postoji sve što može da postoji, ali pošto je zakonima fizike ograničen broj stvari koje mogu da postoje, onda mora da se ponavlja, i tako je ceo svemir u ovom trenutku napunjen istovetnim kopijama ljudi koji idu u prošlost i ubijaju svoje dede.
Укратко, постоји бесконачан број универзума где управо сад спаваш жену својих снова у рч. And that's awesome.
ali svemir nije beskonačan
Kad pomislim koliko perverznih radnji i sa kim postoji u raznim paralelnim univerzumima (a kamo li u ovom jednom), zaklecaju mi kolena i mrak počinje da mi pada na oči...
Да, негативан ефекат тога је да постоји бескрајан број универзума где си заглавио у јужноамеричком затвору, под тушевима, са гомилом мулата који гледају твоју белу пут. И осмехују се.
beskonačan broj univerzuma je matematička peripetija kojoj je ohrabrenje dala kvantna mehanika, tačnije jedna od interperetacija kvantne mehanike, odnosno efekta posmatrača. to bi bilo kul da ih je beskonačno mnogo, ali veoma je mala šansa za tako nešto. u suštini svaki put kada napraviš izbor, dese se sve solucije, i tada dolazi do grananja univerzuma, a ne da sami od sebe tek tako postoje. naravno, ne postoji a thing in itself, to je samo mehanizam kojim čovjek sebi objašnjava mnogo šta da mu bude lakše.
Ima nekih kojima bi to mogao da bude i pozitivan efekat. Sve je relativno, što kaže Ajnštajn.
Ako si ti svojim postojanjem u prošlosti izazvao da saksija padne, promenio si prošlost.
Pretpostavimo da bi saksija svakako pala, ali umesto da padne na zemlju direkt, pada tebi na glavu, a onda tek na zemlju što izaziva drugačiji raspored ostataka na zemlji, tako da si promenio prošlost.
Samim svojim postojanjem u prošlosti, pa bar to bilo i na jedan sekund u nekoj šumetini ti menjaš prošlost jer menjaš svet oko sobe samim svojim postojanjem.
A da li menjaš prošlost? Šta ako si ti u toj prošlosti uvek zapravo postojao? Recimo, jednog dana ti sretneš samoga sebe, iz sasvim razumljivih razloga, jel da. I kroz nekoliko godina ti počneš da shvataš zašto se to desilo i ne možeš da odoliš da ne otputuješ u prošlost. Ili te, ako baš nećeš, nešto silom vrati u prošlost i ti opet sretneš samog sebe. Oću da kažem da si ti u svakom slučaju bio ispod one saksije, i da ti je ona svakako pala na glavu i da ti tu ništa nisi promenio, jer nije moglo da se desi da ne budeš tu, jer postoji samo jedna prošlost.
Zapetljah ga. Jebem mu miša. Oću da kažem, da ti svojim vraćanjem kroz vreme nisi promenio prošlost. U toj prošlosti si morao da se pojaviš negde, nekako, vraćen kroz vreme, jer u suprotnom ne bi ni mogao da se vratiš kroz vreme, nešto bi te osujetilo u pokušaju.
Poenta je: Istoriju ne možeš da menjaš. Možeš da se vratiš kroz vreme, al sve će se desiti onako kako se, zapravo, već desilo. Tako se bar meni čini.
ko kaže da ne možeš da mijenjaš istoriju? svi polazite od pretpostavke da vrijeme linearno teče i da ima samo jedan tok. Zašto, ako se neko vrati kroz vrijeme, onda on mora da izazove paradoks? zašto prosto ne bi nastala nova stvarnost, u kojoj bi nastavio da živiš tu, bez ikakvih posljedica? s tim da se nikada više ne bi mogao vratiti u sadašnjost.
Ајнштајн, лисац стари.
Е, то. Осим што у случају убиства неког ко је одговоран за своје постојање себе закључаваш у парадокс, и то је то.
Ајде да дискутујемо о ентропији. Зашто се Тарзанија девалвирала и сад промовише онај шугави Балкан Фун?
El Grande, ja ti rekao kako se meni čini. Ionako ne mislim da je putovanje kroz vreme moguće. Ali svakako mislim da vreme linearno teče i da ima samo jedan tok.
vrijeme svakako jeste izotropno i uniformno, ali nikako nije moguće reći da je linearno. Naizgled Lorencove transformacije jesu linearne, ali one važe samo za sisteme unutar ovog univerzuma. za ono izvan ne možemo baš mnogo da znamo. u svakom slučaju, odlična tema i fenomenalna diskusija, bez onog dječijeg "glup si" i "šta ti znaš"
Šta mislite o teoriji biocentrizma Roberta Lanze, koji tvrdi da nije univerzum stvorio život, već da je obrnuto?
http://www.youtube.com/watch?v=KL7-t9p8Zac
http://www.youtube.com/watch?v=Phep6qqmtmk