Tripovanje svemira

  1. filozofija je pocetak nauke, i svi najveci naucnici su u prvim trenucima razvoja svojih ideja bili filozofi. nesto ispadne tacno, nesto ne.

    filozofi kao diplomirani filozof, nisu filozofi, vec poznavaoci istorije filozofije, i mnogo je manja verovatnoca da mogu da naprave neku novu granu filozofije, etike, blabla od onih koji znaju jos nesto osim istorije.

  2. Ma Trulex je panglu, folira se dečak, misli da sve zna i hteo bi u društvo sa velikima..

    ovo prvo je tačno, drugo donekle, a ostatak ne, ja baš mislim da nemam pojma o svemiru i zato ne dajem svoju teoriju nego uvažavam Feynmanovu, kako on kaže neka bude tako, jebiga radio čovek ceo život na tome da sazna nešto nije sedeo pod drvetom i filozofirao. Neću sigurno da uvažavam biblijkso poimanje svemira, aristotelovsko ili viđenje Vidovite Zorke, ili autora ja sam rasan.

  3. filozofija je pocetak nauke, i svi najveci naucnici su u prvim trenucima razvoja svojih ideja bili filozofi. nesto ispadne tacno, nesto ne.

    ne baš, svi najveći naučnici stoje na nekim filozofskim pretpostavkama, al nije ih mnogo baš razmišljalo u tom smeru da su to ipak pretpostavke

    filozofi kao diplomirani filozof, nisu filozofi, vec poznavaoci istorije filozofije, i mnogo je manja verovatnoca da mogu da naprave neku novu granu filozofije, etike, blabla od onih koji znaju jos nesto osim istorije.

    ne. to da 'nisu filozofi' jeste donekle tačno, ali šta uopšte znači 'napraviti novu granu filozofije', a i bavljenje istorijom filozofije nije štrebanje ko je šta rekao kad i posle kao to sve zaboraviš, pa najveći filozofi su bili verovatno najbolje upućeni u istoriju filozofije, tako da to baš i ne pije vodu

  4. jer random od kompa je ipak programirani random po nekom algoritmu, ne?

    Što jes jes.
    Doduše, analogija sa otkidanjem hardvera ne stoji, jer je to jednostavan tip problema(ne uvek jednostavan za sprovesti u delo) koji se može rešiti nekom fail-safe budževinom. S druge strane, ako se program kreće po precizno definisanom algoritmu, a pritom se ponaša kao realna bakterija 1/1, koliko je bitna implementacija tog programa? Ti možeš reći da to nije inteligencija, da je to čitanje iz biblioteke naučenih poteza, običan čit, al neko drugi može reći da je provalio algoritam po kom funkcioniše sam život. Jebem li ga, ja sam prvi zagovornik 'onog nečeg nevidljivog duševnog', al ne bih smeo da se zakunem da neće doći do kiborške renesanse, gde će hromirani humanoidi razviti višu svest, osećaj za lepo i umetnost, moral...

  5. Ja verujem da će jednog dana načiniti mašinu koja će izgledati i ponašati se kao čovek, ali mi ni tada nećemo znati da li je ta mašina živa. Mašina će biti napravljena po principu imitiranja ljudskih obrazaca ponašanja, ali da li ona poseduje osećaj subjektiviteta, ako je pitaš, reći će da poseduje, ali kako ćeš znati to? Što se tog osećaja tiče, i ljudi oko mene komotno mogu biti neke bihejviorističke lutke na koncu, ja neću znati, verovaću im na reč. Onda je jedina filozofska opcija razgraditi sam pojam i činjenicu postojanja subjekta, to su već učinili, ali čini mi se da nije baš bio uspešan filozofski eksperiment.

  6. Ne. Limit razvoja kibernetike je presađivanje ljudskog mozga u mašinu. Dalje ne može. Jer je nemoguće "provaliti" algoritam funkcionisanja nečega takvog nepredvidivog kao što je život.

  7. u nekoj meri se može svesti organika na mehaniku, ali nikada u potpunosti, jer joj organika izmiče

    Organika...

    manje čitaj nekakve enciklopedije o nauci

    ...
    Miroljube ti li si? http://postar.rs/wp-content/uploads/2012/02/ScreenShot001.jpg

  8. Pa to ti kažem, moći ćeš da dobiješ mašinu koja izgleda i ponaša se akao čovek, ali da li je izgledati i ponašati se kao čovek isto što i biti čovek. Imaš i danas kleverbote koji prevare trideset posto sagovornika. Mogu zamisliti šta će biti za trista godina.

  9. Ja verujem da će jednog dana načiniti mašinu koja će izgledati i ponašati se kao čovek, ali mi ni tada nećemo znati da li je ta mašina živa. Mašina će biti napravljena po principu imitiranja ljudskih obrazaca ponašanja, ali da li ona poseduje osećaj subjektiviteta, ako je pitaš, reći će da poseduje, ali kako ćeš znati to?

    E ovo je ono pravo.

  10. Što jes jes.
    Doduše, analogija sa otkidanjem hardvera ne stoji, jer je to jednostavan tip problema(ne uvek jednostavan za izvesti u delo) koji se može rešiti nekom fail-safe budževinom. S druge strane, ako se program kreće po precizno definisanom algoritmu, a pritom se ponaša kao realna bakterija 1/1, koliko je bitna implementacija tog programa? Ti možeš reći da to nije inteligencija, da je to čitanje iz biblioteke naučenih poteza, običan čit, al neko drugi može reći da je provalio algoritam po kom funkcioniše sam život. Jebem li ga, ja sam prvi zagovornik 'onog nečeg nevidljivog duševnog', al ne bih smeo da se zakunem da neće doći do kiborške renesanse, gde će hromirani humanoidi razviti višu svest, osećaj za lepo, umetnost, moral...

    dobro, da, možda je malo neprecizna analogija, al poenta je bila da se organizam teži da se sam od sebe izbalansira, to bi bila neka osnovna razlika. slažem se za to da se može nešto isprogramirati tako da je nama manjeviše neprimetno da l je realna bakterija il ne, zato i pomenuh to da je odlična stvar to što imamo mogućnost da se koristimo tehnologijom u te svrhe tipa da umećemo bioničke ruke/noge, samo ne mislim da to može da se primeni na život u potpunosti, tj na organizam kao celinu, ne sad zbog nekog razloga jer postoji duša il tako nešto, već ne organika skroz druga sfera, koja se može do neke mere možda izraziti mehanikom, al uvek dosta neprecizno kada gledamo na nekom strogom nivou. zato sam poprilično skeptičan povodom nekakvih (samo)svesnih robota, jer oni ipak počivaju na imitaciji organskog

  11. Jedini roboti koji bi bili samosvesni i potpuno realni i inteligenti bi morali imati nešto organsko ili barem nešto što potpuno imitira ponašanje ćelija, DNK i ostalih stvari zbog kojih su organizmi iznad robota. Kad roboti budu mogli da sebi poprave hardver bez uzimanja gotovih delova. Znači da imaju neke nanorobote, ili šta već koji će od zemlje, vode, vazduha (okoline) uspevati kao organizmi da sintetišu materijal koji im je potreban da obnove hardver u prvobitno stanje, onda je to to.

  12. truleks, prijave za festival loših valsinarba su na drugom šalteru

  13. Takvi samosvesni roboti moraju da imaju i sposobnost samoreplikacije i samosvest, a u tom slučaju, biće živa bića, koja se samoreprodukuju na ovaj ili onaj način.

  14. I došli smo na to da samosvesni inteligenti roboti nisu mogući, jer da bi bili takvi, moraju da zapravo budu ljudi. :)

  15. odem, a ovde se napravi žurka u međuvremenu. sada bi trebalo da pročitam šta se pisalo ili samo da se pravim da se zabavljam. ah, to večno vraćanje, svaki put kada treba da biram šta ću učiniti, moram biti spremna da to izaberem za čitavu večnost. :(

  16. Vivaldi, zar veruješ da će mašine konstruisati same sebe i imati poriv za takvim nečim, tj. nastavkom "vrste"?

  17. A jeste li čuli za kriogeniku? Pitanje se odnosi na ozbiljne autore, trolovi stop. Da li će biti moguće da zamrznuti ljudi ponovo ožive? Čitao sam o tome skoro u Trećem oku, kažu da ima dosta prepreka. Počev od kriogenog rastvora, koji se leševima ubrizgava umesto krvi, te da je nerešen problem kako i čime sutradan zameniti taj kriogeni rastvor, jer on uništava membrane ćelija, do toga da bi se prilikom vađenja leša iz sanduka sa - 170, lako moglo desiti da se telo raspukne u paramparčad, jer na toj temperaturi postaje krtije od stakla.. Itd

  18. Zamisli da te zamrznu danas, pa odmrznu za tipa 500 godina.. Probudiš se, kad ono- Hrvatska svedena na Zagorje, ima ih manje nego Crnogoraca, Srbija vraćena u prirodne granice, ima nas 50 miliona, ceo svet živi u utopiji komunizma.. :)

  19. Kad i ako budu imali tehniku dovoljno dobru da se telo očuva bez nanošenja štete, mislim da će biti moguće uraditi nešto po tom pitanju. Mada i to teško. Najrealnije je da će moći da prenesu tvoj um na neki hard disk pa kad kloniraju telo, ubace u njega opet taj um.

Rekli o sajtu

Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!

Biznisblog · 26. Decembar 2007.