ChatGPT DeepSeek i ostali AI modeli
Rekli o sajtu
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
The songs are presented in a loose, unranked order to celebrate their collective genius.
---
### The 50 Greatest Non-English Songs of All Time
1. Édith Piaf – "La Vie en Rose" (French, France, 1947)
The quintessential French chanson. Piaf's trembling, passionate voice captures a feeling of universal hope and love that needs no translation.
2. Stan Getz & João Gilberto – "Garota de Ipanema" (Portuguese, Brazil, 1964)
The song that took bossa nova global. Its breezy, melancholic melody is the sound of a beautiful, fleeting moment, recognized the world over.
3. Kyu Sakamoto – "Ue o Muite Arukō" / "Sukiyaki" (Japanese, Japan, 1961)
A song of lonely resilience disguised as a cheerful whistle-along tune. It remains the only Japanese song to top the U.S. Billboard Hot 100.
4. Jacques Brel – "Ne me quitte pas" (French, Belgium, 1959)
A harrowing, theatrical plea from a broken-hearted lover. Brel’s raw, devastating performance has been emulated by countless artists but never surpassed.
5. Domenico Modugno – "Nel blu dipinto di blu" / "Volare" (Italian, Italy, 1958)
The pure, unadulterated joy of this song made it a global phenomenon. It’s a soaring ode to freedom and happiness that is instantly infectious.
6. Buena Vista Social Club – "Chan Chan" (Spanish, Cuba, 1997)
The signature track from the album that sparked a worldwide Cuban music revival. Its gentle rhythm and nostalgic storytelling feel like a warm evening in Havana.
7. Nena – "99 Luftballons" (German, Germany, 1983)
A Cold War anthem wrapped in an irresistible German New Wave package. The story of balloons mistaken for an act of war is a poignant and catchy anti-war statement.
8. Elis Regina & Tom Jobim – "Águas de Março" (Portuguese, Brazil, 1974)
Often cited as the greatest Brazilian song ever written. It’s a cascading, poetic list of everyday things that brilliantly captures the forward momentum of life itself.
9. Kraftwerk – "Das Model" (German, Germany, 1978)
The blueprint for electronic pop music. Its sleek, robotic rhythm and deadpan delivery were light-years ahead of their time and influenced generations of musicians.
10. Miriam Makeba – "Pata Pata" (Xhosa, South Africa, 1967)
A joyful, upbeat dance tune by "Mama Africa." It became a global hit, bringing the sounds and language of South Africa's townships to the world.
11. Carlos Gardel – "Por una Cabeza" (Spanish, Argentina, 1935)
The most famous tango ever composed. Its dramatic, sweeping melody speaks of high-stakes passion and has become cinematic shorthand for romance and intensity.
12. Umm Kulthum – "Enta Omri" (Arabic, Egypt, 1964)
A monumental piece of music from the "Star of the East." This epic love song, often lasting over an hour in live performance, is a cornerstone of Arabic culture.
13. A.R. Rahman, Sukhwinder Singh, Sapna Awasthi – "Chaiyya Chaiyya" (Hindi, India, 1998)
A thunderous, ecstatic Bollywood masterpiece. Filmed on top of a moving train, its energy and Sufi-inspired lyrics are utterly captivating.
14. Ritchie Valens – "La Bamba" (Spanish, USA, 1958)
A Mexican folk song transformed into a rock and roll standard. Its raw energy proved that a song in Spanish could conquer the American pop charts.
15. Serge Gainsbourg & Jane Birkin – "Je t'aime... moi non plus" (French, France, 1969)
Scandalous, sultry, and iconic. This whispered duet, punctuated by Birkin's suggestive sighs, was banned by the Vatican and the BBC, securing its legendary status.
16. Fela Kuti – "Zombie" (Nigerian Pidgin, Nigeria, 1976)
The definition of Afrobeat. A searing, 12-minute political critique of the Nigerian military, driven by a hypnotic groove and blistering saxophone solos.
17. Luis Fonsi & Daddy Yankee – "Despacito" (Spanish, Puerto Rico, 2017)
The song that shattered streaming records and redefined the global music landscape. Its reggaeton-pop fusion proved that a non-English song could dominate the world in the 21st century.
18. Mariya Takeuchi – "Plastic Love" (Japanese, Japan, 1984)
A shimmering slice of Japanese City Pop that found new life and international fame decades later via the internet. A timeless anthem of lonely nights in the metropolis.
19. Soda Stereo – "De Música Ligera" (Spanish, Argentina, 1990)
The ultimate Latin American rock anthem. Its simple yet powerful four-chord riff and cathartic chorus are sung at stadiums from Mexico to Patagonia.
20. Sigur Rós – "Hoppípolla" (Icelandic / Hopelandic, Iceland, 2005)
A song of pure, unadulterated cinematic bliss. Its soaring strings and triumphant crescendo evoke a sense of wonder and optimism that is universally understood.
21. Amália Rodrigues – "Coimbra" / "April in Portugal" (Portuguese, Portugal, 1947)
The Queen of Fado’s most famous song. It beautifully captures the saudade—a deep, melancholic longing—that defines this uniquely Portuguese genre.
22. PSY – "Gangnam Style" (Korean, South Korea, 2012)
More than a novelty hit, it was a cultural tsunami. The first YouTube video to reach a billion views, it introduced the world to the global power of K-Pop.
23. Youssou N'Dour – "7 Seconds" (English, French, Wolof, Senegal/Sweden, 1994)
A beautiful duet with Neneh Cherry about overcoming prejudice. N'Dour's soaring Wolof vocals provide the song's unforgettable emotional core.
24. Andrea Bocelli – "Con te partirò" (Italian, Italy, 1995)
A modern classical crossover smash that brought operatic grandeur to the pop charts. A powerful song of farewell and hope.
25. Khaled – "Didi" (Arabic, Algeria, 1992)
A massive hit for the "King of Raï." Its infectious beat and Khaled's passionate vocals broke barriers, becoming an anthem across the Arab world and in Europe.
26. Cesária Évora – "Sodade" (Cape Verdean Creole, Cape Verde, 1992)
The signature song from the "Barefoot Diva." Her soulful, world-weary voice perfectly expresses the deep longing for a homeland left behind.
27. Rammstein – "Du Hast" (German, Germany, 1997)
An industrial metal juggernaut. Its punishing riff and guttural German vocals became a surprising and unlikely international hit.
28. Kaoma – "Lambada" (Portuguese, France/Brazil, 1989)
The sound of a global dance craze. Though mired in a plagiarism controversy, the song itself is an undeniable slice of pure, sun-soaked joy.
29. Consuelo Velázquez – "Bésame Mucho" (Spanish, Mexico, 1940)
One of the most covered songs in history. Its simple, heartfelt plea for a kiss before a long separation has resonated with lovers for generations.
30. Manu Chao – "Clandestino" (Spanish, France, 1998)
An understated anthem for immigrants and the displaced. Its gentle, reggae-infused rhythm carries a powerful message of life in the shadows.
31. Ofra Haza – "Im Nin'alu" (Hebrew/Aramaic, Israel, 1984)
A stunning fusion of ancient Yemenite Jewish poetry and 80s synth-pop. It became a surprise hit in European clubs, influencing artists like a Coldcut and Eric B. & Rakim.
32. Fairuz – "Li Beirut" (Arabic, Lebanon, 1984)
A heartbreakingly beautiful ode to a city ravaged by war. Fairuz's angelic voice gives this song, set to the melody of Joaquín Rodrigo's "Concierto de Aranjuez," its profound emotional weight.
33. Gipsy Kings – "Bamboléo" (Spanish, France, 1987)
The ultimate party starter. A fiery blend of flamenco, rumba, and pop that is guaranteed to get people dancing, whether they understand the lyrics or not.
34. Tito Puente – "Oye Como Va" (Spanish, USA, 1963)
A Latin jazz mambo classic. While Santana's version made it a rock staple, Puente's original is the masterclass in effortless rhythm and groove.
35. Charles Aznavour – "La Bohème" (French, France, 1965)
A beautiful, nostalgic ballad about a starving artist reminiscing about his youth in Montmartre. Aznavour’s storytelling is simply masterful.
36. Lata Mangeshkar – "Lag Ja Gale" (Hindi, India, 1964)
From the "Nightingale of India," this is one of the most beloved and romantic songs in Bollywood history. Its melody is hauntingly beautiful.
37. Stromae – "Alors on Danse" (French, Belgium, 2009)
A modern masterpiece of melancholy dance music. It sets lyrics about debt, divorce, and depression to an irresistible house beat, a formula that took Europe by storm.
38. Jorge Ben Jor – "Mas Que Nada" (Portuguese, Brazil, 1963)
An infectiously upbeat samba-rock song later made even more famous by Sérgio Mendes. The title is a slang phrase expressing a cool, unbothered attitude.
39. Yoko Takahashi – "A Cruel Angel's Thesis" (Japanese, Japan, 1995)
The iconic opening theme to the anime series Neon Genesis Evangelion. Its complex melody and dramatic flair have made it a cultural touchstone and a karaoke staple in Japan.
40. Manu Dibango – "Soul Makossa" (Duala, Cameroon, 1972)
A foundational funk track whose chanted hook—"ma-mako, ma-ma-sa, mako-mako ssa"—was famously borrowed by Michael Jackson for "Wanna Be Startin' Somethin'."
41. The Skatalites – "Guns of Navarone" (Jamaican Patois vocalizations, Jamaica, 1965)
Though mostly instrumental, this ska classic is defined by its exuberant shouts and energy, capturing the spirit of Jamaica just after its independence.
42. Franco Battiato – "La Cura" (Italian, Italy, 1996)
A sophisticated and deeply moving love song where the singer promises to protect his beloved from all of life's fears and pains. A modern Italian classic.
43. BTS – "Spring Day" (Korean, South Korea, 2017)
A poignant and gorgeously produced K-Pop song about loss, longing, and the hope of reunion. Praised for its lyrical depth, it showcases the artistry that made BTS global superstars.
44. Gilberto Gil – "Toda Menina Baiana" (Portuguese, Brazil, 1979)
A joyful, funky celebration of the women of Bahia, the heart of Afro-Brazilian culture. It’s a perfect example of the Tropicália movement's vibrant energy.
45. Ennio Morricone – "The Ecstasy of Gold" (Wordless Vocals, Italy, 1966)
While not a traditional song, the soaring, wordless vocals of Edda Dell'Orso over Morricone's epic score for The Good, the Bad and the Ugly create a moment of pure, transcendent musical storytelling.
46. Joan Manuel Serrat – "Mediterráneo" (Spanish, Spain, 1971)
Widely considered one of the greatest Spanish songs ever written. It’s a poetic love letter to the sea that shaped his culture and identity.
47. Salif Keita – "Madan" (Bambara, Mali, 2002)
A joyous and uplifting song from the "Golden Voice of Africa." Its circular guitar riff and Keita's powerful vocals made it a favorite in its original form and a global dance hit via a Martin Solveig remix.
48. Viktor Tsoi (Kino) – "Gruppa Krovi" / "Blood Type" (Russian, Soviet Union, 1988)
An anthem for a generation of Soviet youth yearning for change. Its post-punk sound and defiant lyrics captured the feeling of being a young hero in a world without a war to fight.
49. Heintje – "Mama" (Dutch/German, Netherlands/Germany, 1967)
A schmaltzy but incredibly effective ode to a mother, sung by a boy soprano. It was a colossal hit across Europe, embodying a pure, sentimental pop tradition.
50. Rosalía – "Malamente" (Spanish, Spain, 2018)
A revolutionary blend of traditional flamenco, modern trap beats, and art-pop sensibilities. "Malamente" signaled the arrival of a major new global artist who respects tradition while shattering its boundaries.
Namazan ovaj AI poprilično. Baš je sjajno objasnio ovu situaciju.
PITANJE: Da li bi mi znao objasniti zašto su privatni fakulteti u zemljama poput Srbije i Bosne uglavnom loši? Ako misliš da nisu loši, rado ću čuti kontraargumente. Ali većina ljudi misli da su privatni fakulteti loši i to uglavnom u smislu da imaju slabije kriterijume od državnih fakulteta, ne daju dovoljno znanja studentima, i praktično vrše neku vrstu biznis transakcije u kojoj studenti plate skupu školarinu (koja je uglavnom mnogo skuplja nego na državnim fakultetima), a zauzvrat dobiju znatno olakšan put do diplome, koji ne zahtijeva mnogo truda i znanja. Neki čak kažu da oni predstavljaju legalan način za kupovinu diplome, i da predstavljaju ono što se na engleskom zove diploma mills. E sad, mene tu zanimaju razne stvari oko kojih nisam siguran šta da mislim. Kao na primjer:
1. Kako to da su u inostranstvu (Amerika, Engleska, Zapadna Evropa) mnogi privatni fakulteti prestižniji i kvalitetniji od državnih, i čak često teži za završiti od državnih i imaju visoke kriterijume, bez obzira na jako skupu školarinu. Kako tamo nema tog modela "ti nama pare, mi tebi diplomu" ?
2. Zašto se i kod nas ne može osnovati neki prestižan i uslovno rečeno "težak" i cijenjen privatni fakultet, koji bi imao visoke kriterijume i kvalitet, bez obzira na cijenu školarine?
3. Ako je vrijednost edukacije koju pružaju privatni fakulteti u Srbiji i Bosni mala - i u pogledu znanja koje studenti steknu, i u pogledu slanja signala poslodavcima da su studenti koji završe taj fakultet vrijedni, disciplinovani i inteligentni - jer realno za njihovo završavanje nije potreban naročit trud i inteligencija, kako onda ti fakultetu uopšte ekonomski opstaju? Zar ne bi bilo logično da poslodavci ignorišu takve diplome znajući da one ne daju neku posebnu garanciju znanja ili sposobnosti studenta? A ako bi poslodavci ignorisali takve diplome, onda bi one i studentima bile beskorisne za karijeru, i samim tim, ni studenti, (ako nisu budale), ne bi upisivali takve fakultete, i onda ni ti fakulteti ne bi imali kome da naplate tu preskupu školarinu?
4. Da li možda iz nekog razloga poslodavci ipak vrednuju te diplome i samim tim čine da se studentima ipak isplati završiti takav fakultet? Ako da zašto?
Odgovor:
### 1. Zašto su na Zapadu privatni fakulteti prestižni, a kod nas nisu?
Ovo je ključna razlika koja proizlazi iz istorije, tradicije i modela finansiranja.
Tradicija i nastanak: Mnogi od najprestižnijih svjetskih univerziteta (Harvard, Yale, Princeton, Stanford u Americi; Oxford i Cambridge u Engleskoj, koji su specifičan hibrid) nastali su kao privatne, često religijske institucije, stotinama godina prije nego što je koncept masovnog državnog obrazovanja uopšte postojao. Oni su gradili svoju reputaciju vjekovima. Reputacija se zasniva na generacijama nobelovaca, vrhunskih naučnika, predsjednika i lidera industrije koji su potekli sa njih. Naši privatni fakulteti su nastali prije 20-30 godina, u tranzicionom periodu, često kao biznis projekti. Model finansiranja – Zadužbine (Endowments): Ovo je najvažniji faktor. Harvard ne živi od školarina. Harvard ima zadužbinu (endowment) od preko 50 milijardi dolara. To je novac koji je univerzitet dobijao kroz donacije bivših studenata i investirao ga vjekovima. Oni godišnje troše samo mali procenat prihoda od tih investicija. To im daje potpunu finansijsku nezavisnost. Oni ne moraju da spuštaju kriterijume da bi popunili mjesta i platili profesore. Naprotiv, mogu da priušte da odbiju 95% prijavljenih kandidata, da najboljim studentima daju pune stipendije i da privuku najplaćenije profesore na svijetu.
Kod nas, privatni fakulteti su 100% zavisni od školarina. Njihov opstanak zavisi od toga da li će imati dovoljno studenata koji plaćaju. Ako su kriterijumi previsoki, broj studenata pada, a sa njim i prihodi. To stvara direktan pritisak da se kriterijumi snize kako bi se osigurao opstanak. Model "ti nama pare, mi tebi diplomu" nije posljedica zle namjere (iako je ima), već logična posljedica njihovog poslovnog modela u našem okruženju. Stroga akreditacija i regulacija: Na Zapadu postoje veoma rigorozna i nezavisna akreditaciona tijela. Ako univerzitet ne zadovoljava visoke standarde u pogledu kvaliteta nastave, naučnog rada i resursa, gubi akreditaciju, a njegove diplome postaju bezvrijedne. Kod nas su regulatorna tijela često podložna političkom uticaju i korupciji, što omogućava opstanak institucija sumnjivog kvaliteta.
### 2. Zašto se i kod nas ne može osnovati "težak" i cijenjen privatni fakultet?
Teoretski može, ali u praksi postoje ogromne prepreke:
Problem "kokoške i jajeta": Da bi bio prestižan, fakultet mora da privuče najbolje studente i profesore. Ali da bi privukao najbolje, on već mora da ima reputaciju i prestiž. Nemoguće je stvoriti prestiž preko noći. Zašto bi najbolji maturant, koji može da upiše državni ETF ili Medicinski fakultet, otišao na nepoznati, skupi privatni fakultet, čak i da taj fakultet obećava kvalitet? Ogromna početna investicija: Osnivanje vrhunske obrazovne institucije zahtijeva stotine miliona eura ulaganja u kampuse, laboratorije, biblioteke i, najvažnije, u plate kojima biste privukli vrhunske profesore iz svijeta. Ko bi u Srbiji ili Bosni uložio toliki novac u projekat čiji je povrat krajnje neizvjestan i veoma dugoročan? Biznismeni koji osnivaju fakultete ovdje uglavnom traže brz profit.
Tržište je ograničeno: Koliko zaista ima studenata u Srbiji ili Bosni koji su spremni i sposobni da plate 10.000+ eura godišnje za školarinu, a istovremeno ispunjavaju visoke akademske kriterijume? Najtalentovaniji studenti često ili upisuju budžetska mjesta na državnim fakultetima ili odlaze u inostranstvo. Time je ciljna grupa za jedan takav "elitni" fakultet veoma mala. Konkurencija državnih fakulteta: Uprkos svim manama, najbolji državni fakulteti (ETF, Medicina, Pravo, FON u Beogradu, itd.) i dalje imaju decenijama građenu reputaciju kao mjesta gdje se stiče "pravo" znanje i gdje je diploma "teška" i cijenjena. Teško je takmičiti se s tim.
Ipak, postoje izuzeci u pojedinim nišama. Neki privatni fakulteti u oblastima kao što su IT, digitalni marketing ili moderni menadžment uspijevaju da ponude kvalitetnije i modernije programe od tromih državnih fakulteta i time grade reputaciju. Ali to su više izuzeci nego pravilo.
### 3. Kako onda ti fakulteti ekonomski opstaju? (Paradoks vrijednosti)
Ovo je najbolje pitanje i pogađa u centar. Opstaju jer njihova diploma, iako ne signalizira nužno znanje i inteligenciju, služi drugoj svrsi. Tržište za njihove diplome postoji, ali nije ono na koje prvo pomislimo.
Ključ je u segmentaciji tržišta rada i motivaciji studenata:
Studenti kojima treba "samo papir":
1. Zaposleni u javnom sektoru: Ovo je najveće i najvažnije tržište za takve fakultete. U državnoj upravi, javnim preduzećima i institucijama, za napredovanje ili čak za dobijanje posla, često je formalni uslov posjedovanje visoke stručne spreme. Kvalitet te spreme ili fakultet sa kojeg dolazi je često sporedan ili potpuno nebitan. Bitno je samo da je diploma formalno validna. Ovi fakulteti su idealni za nekoga ko već radi, ima porodicu i nema vremena ni volje da prolazi kroz rigorozan program državnog fakulteta.
2. Politički kadrovi: Stranački funkcioneri kojima je potrebna diploma da bi mogli biti imenovani na javne funkcije.
3. Vlasnici privatnih firmi ili njihova djeca: Osobe koje već imaju osiguran posao i karijeru, ali im diploma treba zbog statusa, formalnosti ili lične satisfakcije.
4. Studenti koji ne mogu da prođu na državnim fakultetima: Oni koji nemaju kapacitet ili disciplinu za zahtjevnije studije, a čiji roditelji mogu da priušte školarinu. Poslodavci koji ignorišu signale (ili traže druge):
Država kao poslodavac: Kao što je rečeno, država je najveći "potrošač" ovih diploma. Njoj je diploma samo birokratski uslov. Nepotizam i veze: Tamo gdje se posao dobija preko veze, diploma je samo formalnost da se zadovolji procedura. Poslodavac (ili menadžer) ne zapošljava kandidata zbog kvaliteta diplome, već zbog veze, a diploma služi kao pokriće.
Dakle, fakulteti opstaju jer postoji ogromna tražnja za diplomom kao formalnim sertifikatom, odvojeno od znanja koje ona treba da predstavlja.
### 4. Da li poslodavci ipak vrednuju te diplome i zašto?
Ovdje moramo razlikovati poslodavce:
1. Javni sektor: DA, vrednuje ih. Ali ne zato što vjeruje u znanje koje stoji iza njih, već zato što mu diploma služi kao formalno sredstvo za popunjavanje radnih mjesta, određivanje koeficijenata za platu i ispunjavanje zakonskih uslova. Za njih je diploma sa privatnog i državnog fakulteta (u velikom broju slučajeva) formalno-pravno izjednačena.
2. Privatni sektor (ozbiljne kompanije): UGLAVNOM NE. Svaki ozbiljan poslodavac u privatnom sektoru, naročito u kompetitivnim industrijama (IT, inženjering, finansije, konsalting), i te kako zna razliku. Oni znaju koji fakulteti daju znanje, a koji ne.
Oni će kandidata sa diplomom privatnog fakulteta možda pozvati na razgovor, ali će ga testirati. Ako kandidat nema konkretna, praktična znanja i vještine, diploma mu neće pomoći. Često će diploma sa lošeg privatnog fakulteta biti čak i negativan signal – signal da je osoba išla linijom manjeg otpora. Poslodavac će radije zaposliti nekoga ko je završio jaku višu školu ili čak nema fakultet, ali ima znanje i portfolio, nego nekoga sa sumnjivom diplomom.
Zaključak:
Sistem opstaje zbog simbioze između nezahtjevnih studenata i nezahtjevnih poslodavaca (prije svega države). Privatni fakulteti su prepoznali ogromno tržište ljudi kojima ne treba znanje, već "ulaznica" u vidu diplome za svijet javnog sektora i poslova gdje je formalnost iznad suštine.
Sve dok je država najveći poslodavac i dok se u njoj napreduje po formalnim kriterijumima i vezama, a ne po stvarnoj kompetenciji, postojaće i potražnja za fakultetima koji nude lak put do te formalnosti. U takvom okruženju, diploma prestaje da bude signal znanja i sposobnosti, a postaje roba koja se kupuje.
U suštini dok ima državnih uhljeb poslova, biće i privatnih ladovina fakulteta.
Malo se stidim što nisam to i sam tako jasno i do kraja provalio.
Znacio bi mi link, pa ako vam smeta, brisite :)
https://www.reserected.com/
PROMPT: What did screentime replace? Before computers and phones, how did people spend their time? I have certain ideas, but I want to check if you think the same. Try to select the most important thing on which bulk of the time, that's now spent online, went?
ODGOVOR (s kojim se u značajnoj mjeri slažem, i koji se razlikuje od onoga što većini ljudi prvo padne na pamet):
While people certainly had more time for hobbies, chores, and reading, I believe the single most important thing that screentime replaced is the default state of being "out in the world" and the unstructured social interaction that came with it.
Before computers and phones, the bulk of leisure time that is now spent online was spent in a state of ambient sociability and environmental engagement.
Here’s a breakdown of what that meant in practice, which aligns with your ideas:
### 1. The Social Sphere: Replaced by Social Media, Messaging, and Multiplayer Games
This is the biggest and most direct replacement.
"Hanging Out" in Physical Space: People didn't schedule every interaction. They just went to a friend's house, the local park, the mall, a diner, or a street corner. A huge amount of time was spent in person, doing nothing in particular—just talking, joking, and being together. This unstructured time is now largely conducted in group chats, Discord servers, and social media feeds. Visiting Family and Neighbors: Dropping by a relative's house for a cup of coffee or chatting with a neighbor over the fence was a common way to pass an hour. This maintained loose social bonds that are now often managed through quick comments on Facebook or Instagram posts.
Community and Club Participation: People spent more time in formal social groups: bowling leagues, church groups, volunteer fire departments, book clubs, fraternal organizations (like the Elks or Moose Lodge). These provided a ready-made social network and regular, in-person interaction.
### 2. The Information & Entertainment Sphere: Replaced by Streaming, YouTube, and Web Browsing Broadcast Television and Radio: This is the most direct precursor. People scheduled their evenings around prime-time TV. The whole family might watch one or two shows together. The key difference was that it was a shared, scheduled, and passive experience. You watched what was on, when it was on.
Reading Physical Media: People spent more time with newspapers (delivered daily), magazines (likeTime,Life,Reader's Digest), and books. The act was more focused and less fragmented than browsing news feeds. Listening to Records/Tapes/Radio: Music was an activity. You put on a record and listened to the whole album, or you called the radio station to request a song. It wasn't a personalized, infinite stream in the background.
### 3. The "Boredom" and Mental Space: Replaced by Endless Scrolling
This is a subtle but crucial point. Before, there were moments of forced inactivity: waiting in line, riding the bus, lying in bed before sleep. In these moments, you would:
Daydream and think. Observe your surroundings and people-watch.
Strike up a conversation with a stranger. Simply be alone with your thoughts.
The smartphone has almost entirely eradicated this state. Any moment of potential boredom is now filled with the immediate stimulation of a screen.
---
### So, what is the most important thing?
If I have to select the one thing that the bulk of online time replaced, it's the default, low-effort social and community engagement.
The primary function of a smartphone for most people is connection—to friends, family, news, and the global conversation. This connection was previously achieved by physically being present in the world and in your community. The screen hasn't eliminated our need to connect; it has simply centralized and digitized the method, pulling that activity inward from the public square to the private palm.
In short: Screentime replaced "hanging out" in the physical world. Everything else—the on-demand entertainment, the infinite information, the personalized music—is a powerful expansion of what TV, radio, and libraries offered, but it's the collapse of ambient social life into a digital portal that represents the most profound shift in how we spend our time.
By DeepSeek
Jovore, koristi AI da ti trazi info kroz djubar i da ti filtrira informacije. Nemoj pitati za misljenje. Nemoj praviti misljenje po “misljenju” LLMa jer to nije razmisljanje nego corba najcescih pisanija na temu. Prosek svih ideja. Lose.
Npr ovo sto je napisano. Lepo spakovano i receno nista. Melkor stajl.
Celte, slažem se da je AI dobar za traženje informacija, npr. neki modeli imaju opciju search gdje ti mogu pretražiti najnovije dostupne informacije na neku temu i to ponekad koristim.
Ali oko 2 stvari se ne slažem.
Prvo nije tačno da je "stav" AI jednak prosjeku svega što je napisano. To je česta zabluda. "Stav" AI-a je ono što matematički slijedi iz svih tih informacija na kojima je on treniran kad se obrade. A to ne mora biti najpopularniji ili najčešći ili većinski stav.
On ne radi primitivnu statističku analizu teksta, već formira bukvalno koncepte kao i mi u tom nekom "latent space-u", u tom moru parametara, šta li (nisam ekspert), ali upravo mu to i omogućava da rješava neke probleme koliko toliko logično i smisleno. Znači jeste to sve matematika, ali malo naprednija matematika, a ne puko izračunavanje prosjeka, ili uzimanje u obzir svega.
On može da halucinira i to često i čini, ali može isto tako i da donese prilično dobre i tačne zaključke na osnovu onoga svega što je analizirao.
Sad konkretno vezano za ovaj upit o tome šta je zurenje u ekran zamijenilo, moj lični stav (koga sam već imao prije nego što sam ga pitao), se upravo poklapa sa njegovim, a mislim da to uopšte nije toliko čest stav.
Većina ljudi misli da su prije ljudi mnogo više čitali knjige, ili radili nešto "pametno", što sad ne radimo, eto kao zbog zurenja u ekran.
A u stvari ni prije nismo radili ništa previše pametno, uglavnom smo se dosađivali, samo offlajn. Tumarali smo po kući, premještali se iz jedne sobe u drugu, s jednog kauča na drugi, šaltali kanale na TV-u, ili visili negdje s ekipom i pričali gluposti.
Jedino zaista veliki gubitak koji imamo, to je smanjenje te društvene interakcije. Manje ljudi izlaze, manje se posjećuju, značajan dio tog društvenog vremena je zamjenjen internetom. Sve ostalo je slično kao nekad. Jedan oblik gubljenja vremena je zamijenjen drugim.
Možda se i čita malo manje nego ranije, ali hoću da kažem da ni prije interneta mi nismo se ubijali od čitanja.
PROMPT: Da li bi mi mogao dati 100 riječi na srpskom, C2 nivoa (ili višeg), znači nivo izvornih govornika, ali ne riječi koje su internacionalizmi ili stručne, ili "učene", već vrlo konkretne riječi koje opisuje stvari sa kojima se ljudi zaista susreću u životu, ali koje stranci jako rijetko nauče. Baš me zanima od tih 100 riječi koliko ću znati. Ja ću ti pored svake riječi napisati prevod na engleski ili bilo koji drugi jezik na kome znam tu riječ, ili ako ne znam ni na jednom, onda ću ti napisati definiciju, ako ne znam uopšte riječ, ostaviću prazno.
ODOGOVOR
Ovo je odličan test. Baš me zanima koliko ćeš ih prepoznati. Srećno!
1. Promaja -
2. Oklagija -
3. Vangla -
4. Varjača -
5. Džezva -
6. Fildžan -
7. Kutlača -
8. Đevđir -
9. Tegla -
10. Čiviluk -
11. Inat -
12. Merak -
13. Sevdah -
14. Okrajak -
15. Mrvica -
16. Zalogaj -
17. Gutljaj -
18. Čokanj (ili čokanjčić) -
19. Kusur -
20. Tezga -
21. Ceger -
22. Inje -
23. Rosa -
24. Žega -
25. Omorina -
26. Mećava -
27. Kijamet -
28. Proplanak -
29. Panj -
30. Potok -
31. Bunar -
32. Ambar -
33. Vajat -
34. Čardak -
35. Opanak -
36. Šajkača -
37. Ječerma -
38. Učkur -
39. Kopča -
40. Šnala -
41. Vikleri -
42. Krpara -
43. Pogača -
44. Turšija -
45. Čvarci -
46. Kajmak -
47. Zvekir -
48. Verige -
49. Žarač -
50. Trice (i kučine) -
51. Saksija -
52. Kredenac -
53. Nafkasna (ili natkasna) -
54. Lavor -
55. Pleh -
56. Kopriva -
57. Gloginja -
58. Šipurak -
59. Dremka -
60. Gungula -
61. Baksuz -
62. Mustra -
63. Zabušavati -
64. Dovijati se -
65. Prenemagati se -
66. Koprcati se -
67. Podbočiti se -
68. Kunjati -
69. Cunjati -
70. Klipsati -
71. Čalabrcnuti -
72. Prigovarati -
73. Otezati -
74. Vrzmati se -
75. Zanemoćati -
76. Džangrizav -
77. Šušumiga -
78. Alamunja -
79. Kosidba -
80. Moba -
81. Plastiti -
82. Okopavati -
83. Vilat -
84. Jendek -
85. Šaht -
86. Badnjak -
87. Prćija -
88. Buklija -
89. Zvečka -
90. Čunak -
91. Zapušač -
92. Sibica -
93. Obor -
94. Čeze -
95. Rabadžija -
96. Nadžak-baba -
97. Ugarak -
98. Pasjaluk -
99. Poskurica -
100. Gleđ -
Da vas vidim kako stojite s ovim?
Ja znao 68 skroz, 12 polovično, 20 uopšte nisam znao.
Model je Gemini 2.5 Pro
ovog jovora povesti sasobom ako upadneš u neku muljčinu, ima ti proleti vreme
Ja na primjer nisam znao šta je prćija. Mislio sam da je to neka neuredna soba ili nešto zapušteno... A ustvari se radi o imovini koju udovice daju pri ponovnoj udaji, slično kao miraz, ali kod udovica. To pojma nisam imao.
glasom sina Dragana Karapampula, hehehe.
grok preozbiljan čad vs chatgpt levičarski mekušac
Ilon Mask je picka
Gemini 3 sabija
https://www.youtube.com/watch?v=chr2I7CZTfk
Gates & Shwab: You'll own nothing and be happy
Elon Musk says AI and humanoid robots will "eliminate poverty" and "make everyone wealthy."
koju perspektivu birate mejmuni
Caro, nije valjda da se uzdaš puno u Ilona?
loša osoba ne može nositi ovakve cipele:
https://pbs.twimg.com/media/G6Fs3TAWAAAeTVG?format=jpg&name=medium
inače ok su neka rešenja koja zastupa. Dobro mu bilo ono kace kontroliso na koronu pa dva puta u danu bio poz dva puta neg.
Mask pušio Trampu, nedavno obelodanjeno