
Pridev koji imenici uz koju stoji daje veliku težinu. Dobro je to, ali ako je francuski, e onda se kvalitet ne dovodi u pitanje.
- Juče mi se desio najlepši trenutak u životu.
- Daj bre, mali si još, ima još mnogo toga da doživiš. Ako misliš na ono namigivanje i onaj poljubac u dlan koji ti je uputila, veruj mi nije ni 5% onog što možeš okusiti.
- Eh, to je bio samo poziv, ali posle je pao jedan francuski...
- To je onda druga stvar, bravo mali.
.....
- Večeras opet žurka kod Dekija u vikendici?!
- Ja ne idem. Ne mogu da se guram u onom ležaju opet, ne mogu sam da se ispružim, stvarno ne znam kako sam prošli put zaspao pored one debele.
- Bio si odvaljen, ali sad je uzeo novi, francuski, kaže da komotno može troje da legne.
- Onda idem, taman da cimamo Irenu za neku trojku.
- Može.
.....
- Mile, dodaj mi taj ključ da odvren ovaj ventil.
- Francuski?
- Jok, violinski!
Jezik koji koristi negroidna populacija, koja zivi na teritoriji od Normandije do Mediterana, i od Akvitanije do Alsaza.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.