
Stari ćomanski sleng za omiljeni deo sopstvenog tela svakog pravog dramaturga. Mesto u koje voli da se počasti više nego leba da jede. Vena.
- Bio mi Đole juče na vratima, skuplja neke pare.
- Kakve bre pare?
- Imao valjda neku saobraćajku, pa posle dobio leukemiju. Treba mu za lečenje. Ja mu dao deset evra.
- E majmune jedan, taman si mu dao da se pukne u glistu. Kak'a kurac leukemija, dečko je ćomančina raspala.
Glista mi je rekla,
Da na brdu ima jedan kamencic,
Koji je ustvari patuljak.
On ima magarca Prcka,
I oni zajedno idu u pustinju,
Jer tamo imaju oazu,
U kojoj se nalazi mravinjak,
Gde zive skakavci koji prave vaze,
Na kojima su naslikane,
Kineske,kokosinjacke trube.
I to je pesma o glisti,
Na koju se gadi M.
-Burazeru,sta ti je ono glista rekla?
-Gli...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.