
Odrastao na švabskim pahuljicama i milkšnitama, osoba čije bi prezime prekrivši pogledali u ime pomislili da je posinak nekog njemačkog gestapa iz nacističke njemačke. Maternji jezik naučio iz par jugoslovenski klasika i skajpajući sa rođacima iz ćaletovog rodnog kraja, miješa padeže k'o pića a izgovoriti drugu palatalizaciju mu dođe isto kao brzo reći ''moj šarafciger je najšarafcigarestiji šarafciger od svih najšarafcigarestijih šarafciger na ovome šarafcigerastom svijetu''. Značajnije fudbalske korake napravio u Altachu gdje je igrao kadetskim sastavima, kasnije prelazi u Lustenau i nakon dvije uspješne sezone dobija ponudu od nekog aktuelno uspješnijeg evropskog kluba.Na koncu završetka prijelaznog roka biva spažen od skauting tima reprezentacije tipične za njegovo prvo ime. Ubrzo dobija i sportsku vizu i daje interviju za nacionalnu televiziju koji izgleda ovako:
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.