
Svaka jezička jedinica, kada se mnogo puta ponavlja za nas gubi značenje, jer mozak prelazi iz moda asocijacije zvuka riječi sa njenim značenjem u mod pukog raspoznavanja zvuka riječi.
Čitajte naglas:
flaša, flaša, flaša, flaša, flaša, flaša, flaša, flaša, flaša,flaša, flaša, flaša, flaša, flaša, flaša, flaša, flaša, flaša, flaša, flaša, flaša...
postaje besmisleno, zar ne?
Isto možete sa bilo kojom riječi. Međutim, ovaj fenomen je primjenjiv i na duže jezičke cjeline. Tako se mnogi motoi, izreke, uslijed stalne upotrebe otrcaju, pa izgube smisao. Pjesma koja se nauči napamet, često za nas nema onaj smisao koji je imala pri prvom čitanju ili slušanju. U svemu tome me najviše fascinira kako glumci u pozorištu mogu jednako dobro da se unesu u ulogu koju igraju 47. put sve sa istim tekstom??? A ne može u svakoj predstavi da se improvizuje, negdje moraju da se strogo drže teksta, i tom istom tekstu ipak unesu svjež duh po ko zna koji put?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+
moji omiljeni primeri su viljuška i kutlača :) ++
sjajno +
Moj omiljeni primer je: Volim te.
moj omiljeni primer džezva i pupak.
inače postoji i naziv za to u psihologiji, samo sam zaboravio.
+
cam se ove definicije i bas sam je trazio danas ,nisam mogao da se setim ko je napisao,kad ono ti +,jos juche