
Trenutak dug kao večnost.
Izlaziš sa posla, umoran od ljudi, i od sebe. Osećaš da ti je nešto potrebno, nadaš se da je to. Kući, opet ljudi, opet umor.
Onda odlaziš tamo, na neko svoje mesto, ili na neko sasvim novo. Sedaš sam, zaboravljaš na sebe. Ispod tebe Zemlja, iznad tebe Sunce. Zadnje Sunce.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.
Precizno kao haiku.
+
Prase, pademinaum nesto. Da odomiljenim svoje omiljene def, i onda da omiljenim svoje u kojima postoji tvoj komentar. Jer jesu. Nisu li?