
Fraza s kojom dajemo do znanja da zaključujemo razgovor; da osoba s kojom pričamo nema pravo na repliku već da mu jedino preostaje prešutno kimanje glavom. U slučaju inzistiranja na dodatnom objašnjenju, dolazi do zrcanja iskri, a u ekstremnim situacijama do istjerivanja pravde u vidu poruke u boci, batina koje ti ukazuju na undo te sličnih diplomatskih metoda.
- Ko je ona mala s leopardovim uzorkom. Malo je kurvasta, takve volin.
- To mi je sestra, redikulu.
- Pa moga bi mi sredit jedan blajv, hehe.
- (žvajz).
- Pa šta se ljutiš, samo sam se zajebava.
- I ja mislim.
- Opet mi falia bod za prolaz. Uvijek sam kurčeve sriće. Dokad više, Bože?
- Jesi završia s invokacijom?
Ostavi te priče za fosile; nemoj mene barunisati.
Jel' jasno?
- Znaš me, samo sam se htio malo požalit.
- I ja mislim.
Ironična floskula kojom opasnom lažljivcu elegantno pokušavamo da predočimo da iz njegovih usta izlaze lagarije u koje ne bi poverovalo ni novorođenče, ućutkivavši ga na finjaka.
- Brate, znaš, ona Sanja se preksinoć smuvala sa Neletom, a sinoć mi bili kod mene i ona brate počinje odjednom da meša kao Gogo igračica uz neku muziku, pa počne da mi igra Lep-dens i ja se napalim i kresnem je brate, da ne poveruješ...
- Mhm, i ja mislim...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.