
Fraza s kojom dajemo do znanja da zaključujemo razgovor; da osoba s kojom pričamo nema pravo na repliku već da mu jedino preostaje prešutno kimanje glavom. U slučaju inzistiranja na dodatnom objašnjenju, dolazi do zrcanja iskri, a u ekstremnim situacijama do istjerivanja pravde u vidu poruke u boci, batina koje ti ukazuju na undo te sličnih diplomatskih metoda.
- Ko je ona mala s leopardovim uzorkom. Malo je kurvasta, takve volin.
- To mi je sestra, redikulu.
- Pa moga bi mi sredit jedan blajv, hehe.
- (žvajz).
- Pa šta se ljutiš, samo sam se zajebava.
- I ja mislim.
- Opet mi falia bod za prolaz. Uvijek sam kurčeve sriće. Dokad više, Bože?
- Jesi završia s invokacijom?
Ostavi te priče za fosile; nemoj mene barunisati.
Jel' jasno?
- Znaš me, samo sam se htio malo požalit.
- I ja mislim.
Ironična floskula kojom opasnom lažljivcu elegantno pokušavamo da predočimo da iz njegovih usta izlaze lagarije u koje ne bi poverovalo ni novorođenče, ućutkivavši ga na finjaka.
- Brate, znaš, ona Sanja se preksinoć smuvala sa Neletom, a sinoć mi bili kod mene i ona brate počinje odjednom da meša kao Gogo igračica uz neku muziku, pa počne da mi igra Lep-dens i ja se napalim i kresnem je brate, da ne poveruješ...
- Mhm, i ja mislim...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.