Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Vidi se da nikada nisi živela na jugu: ič itovremeno znači i Ništa. Štaviše, ič se više i koristi u značenju "ništa", nego u značenju "ne".
Ipak, plus zbog retkog slenga koji niko nije ni pokušao (ili se nije dosetio) da objavi.
Na kraju krajeva, ti si Maja V., i šta će ti dva uskličnika na kraju? Ne bi trebalo da stoji ni jedan.
koristim +++
Vau, Ljakse No.1, svaka ti je zlatna. Nisam bila precizna.
Živela na jugu manje od pola života.
Maja je u pravu. pP
Slengara!
Plus k'o kuća!
Ipak, plus zbog retkog slenga
Nije "redak sleng", (au contraire!) prilično čest izraz.
Pre će biti da znači: nimalo/uopšte/
često uz njega ide još jedna negacija:
Ič mi se ne ide u školu.
Nemam ič rakiju, komšijo.
Ič ne volim da slušam onog pacova Merlina kako zavija. etc,etc +
Poslednji primer mi je baš lego na dušu. Ič nema manu.