
To je ono što mi treba da bih dobio još neki pozitivan glas da bih četovao sa vama.
Baterija koja služi za napajanje one lampice u lobanji.
Jedan mali impuls koji se iz nepoznatog razloga preneo sa jednog neurona na drugi,a zatim treci i cetvrtiti pa na njih nekoliko hiljada, bljeskom je osvetlio neku smesu u umu.Ideja je rodjena.Sad je samo pitanje sta uraditi sa njom.Da li je sprovesti u delo ili pustiti da polako izbledi dok se probijamo kroz svakodnevicu?
Neke od mojih najvecih i najboljih ideja nisu naisle na razumevanje i odobravanje,nisam imao kome da ih prenesem,niko nije zeleo da ih cuje.Zvucale su smesno i detinjasto,mastarski.Neko nas naziva sanjarima i savetuje nam da se vratimo u stvaran zivot gde je potrebno jednostavno pratiti komadne i izvrsavati naredjenja.Kognitivno razmisljanje nije pozeljno.Bilo da smo na faksu,u skoli,na poslu ili kopamo kanal za vodovodne cevi, tek poneko zeli da mislimo svojom glavom!
Ako ipak odlucimo da iskru upotrebimo da bi zapalili pozar onda su potrebna muda!i to muda k'o u plavog kita!
to je ono sto ti prvo padne na pamet i prvo sto zaboravis kad ti je najpotrebnije...
-e ljudi iam ideju!
-koju?
-zaboravio sam
Velika misao koja ti padne na pamet dok hodaš.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.