
Израз који се, покренут носталгијом или навиком, користи да назначи супериорност застарелих квалитета одређених објеката у односу на оне модерније. Другим речима, то је "оно нешто", што вас том објекту враћа сваки дан, без обзира на његову генералну непрактичност или постојање, условно речено, бољих алтернатива.
- Шта то радите?
- Играмо СВОС.
- Шта?!
- Сензибл Врлд оф Сокер, јебени фудбал, видиш ваљда.
- Изгледа срање, што не играте нешто новије?
- Зато што ово има душу!
Rečenica kojom pokušavamo da ubedimo druge kako je nešto sjajno, ako nemamo drugih, pravih argumenata.
- Brate što ne skupiš pare za neki normalan auto, pogle ova vrata ti drzi šrafciger, peta brzina i ne radi, stalno se gasi na semaforu, a zimi uopšte i ne pali. Čujem da sad ima dosta jeftinih auta...
- A dobro sve je to tačno, al Jugo ima dušu...
Izraz koji koriste Srbi da bi opisalu žensko čeljade, koja baš i nema veze sa dobrim izgledom. Poslednja linija u hvaljenju neke devojke. Koristi se samo, i jedino u slučaju, ako ne postoji nijedan način hvaljenja fizičkog izgleda.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.