
Pokušaj dijaloga. Dijalog u kome je samo jedna strana zainteresovana za postojanje istog. Suština je u tome da se jedna osoba svim silama trudi da postavljajući pitanja održi razgovor u životu, dok druga osoba ne može, zaboga, da ispljune odogovor duži od dve reči, a postavljanje krajnje maštovitog pitanja "A ti?" ne razmatra ni kao opciju. "Razgovor" traje dok ne ponestane pitanja.
X drugu: "Brate, vidi onu malu kod šanka. Odoh da je šarmiram".
X: "Ćao, nisam te viđao ovde ranije, ja sam X. Mogu li da znam kako se zoveš?"
Mala kod šanka: "Jovana".
X: "Drago mi je. A koliko imaš godina?"
Mkš: "20".
X: "Je l studiraš nešto?"
Mkš: "Da, geografiju".
:
:
:
Nakon što je saznao kratku biografiju:
X (šta još da je pitam?! Hmmm): "Kako ti se sviđa ovde?"
Mkš: "Nije loše".
X (Neću ja ovu jebati): "Ništa onda. Drago mi je što smo se upoznali. Vidimo se."
Mkš: "Vidimo se".
X se vratio do druga. Drug: "Šta bi, brate? Hoće, a? Pričali ste dugo nešto."
X: "Ćuti bre, intervjuišem je tamo pola sata, smišljam neka pitanja ovako nerečit, a ona neće ništa da pita ko da se ne valja".
Završna prepreka jednog pijanog tinejdžera na kraju alkoholne večeri u gradu- razgovor sa roditeljima. Treba biti dobro iskusan da olešen ispadneš kao da si jedva taknuo jednu bocu vopsa i nimalo više, uprkos uticaju mnogo većih količina alkohola.
-Au, jesmo se olešili sinoć, jeboteee.
-Aaa. Nego, kako ti je prošao intervju? Ja sam se nekako provukao, dobro došlo ono pola paketa žvaka.
-Ah, blago tebi. Mene su skontali samo tako. Ma, na pet metara smrdio na vino i vops. Najebao sam totalno, kazna- čitavu sedmicu mi oduzeli tastaturu, u pičku materinu.
-Auu, koma brate.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.