
Radnici zaposleni u državnim (društvenim) preduzećima koji obavljaju sve poslove osim onih koje bi trebalo: ogovaranje, pretraga internetom u potrazi za zabavom, igranje solitaire-a na kompu,čitanje novina i debilno debatovanje, kočenje i usporavanje vrednih ljudi oko sebe, i naravno pušenje i ispijanje kafe u enormnim količinama, kao da je to vrhunac uživancije a oni bezkompromisni hedonisti. Još jedna od ostavština komunizma. Nekada drugovi i drugarice, a danas službenici, birokrate, sekretarice, šalteruše...
Primeri su svuda oko nas, bilo koja državna firma, bilo koje naseljeno mesto, svuda važe tri pravila: Nerad, Nered (anarhija) i naravno, treća sestra, Nedisciplina. Uvek je mala plata, nikad nemam vremena jer moram da..., šef nikad ne valja i naravno pljujemo državu i sistem koji nam je sve to omogućio.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.