
Poslijednji put dati koš kad se negdje igra basketa ili na času fizičkog. To ispisivanje je ritual i bez njega se ne ide kući.
De daj loptu da se ispišem.
Последњи пут полно општити са девојком/дечком пре него што јој/му даш корпу.
Попити последњи гутљај сока.
Дука: Ајде Двики шта си навалио на ту Коцу!?
Двики: Е'о ти брате!
Дука: ...
Двики: Ау, ајде врати ми само да се испишем.
Дука: А јебо матер,ево ти!
Ispisivanje prestavlja poslednji koš za to veče, i gleda se da bude što spektakularni i sa što veće udaljenosti. Naravno ispisivanje se vrši posle odigrane partije, kada se svode utisci o tome kako je ko igrao.
Bole: Dobro ste igrali, ali ipak bolji pobedjuje.
Mile: Djavola ste bolji! Da nemam ovaj žulj na nozi, pukli bi ste.
Djomla: Vidi onu budalu, još ubacuje.
Dzoni: Alo Stefane dosta si igro ajmo kući!
Stefan: Evo, samo da se ispišem...
Baca loptu i pogadja koš.
Stefan: E sad možemo da idemo.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.